transavangarda (trans- + avangarda), naziv za likovne pojave početkom 1980-ih u Italiji (transavanguardia, Arte cifra) i analogne pojave u Njemačkoj (Neue Wilde), SAD-u (New image painting), Francuskoj (Figuration libre) i Hrvatskoj (nova slika). Pojam transavangarde uveo je 1982. talijanski likovni kritičar Achille Bonito Oliva, oko kojega su se okupili glavni predstavnici: Sandro Chia (r. 1946), Mimmo Paladino (r. 1948), E. Cucchi (r. 1950), Francesco Clemente (r. 1952) i Nicola de Maria (r. 1954). Nakon pretežno apstraktne i konceptualne umjetnosti, ponovno su se isticale vizualne predodžbe, ugl. neoekspresionistička figuracija i tradicionalne tehnike. U slikarstvu, rjeđe skulpturi i prostornim instalacijama, prevladavao je individualizam, eklekticizam i sinkretizam umjetničkog izjašnjavanja, ugl. reinterpretacija povijesnih stilova i pojedinih umjetnika od renesanse i baroka preko metafizičkoga slikarstva, ruskog kubofuturizma do apstrakcije. U Hrvatskoj su poetiku transavangarde prihvatili umjetnici starijega naraštaja F. Kulmer (1925–98) i Đ. Seder (r. 1927) te mlađega naraštaja E. Schubert (1947–2001) i Z. Fio (r. 1954).
