tranzitivnost (prema kasnolat. transitivum: prijelazan glagol) (prijelaznost).
1. U lingvistici, termin kojim se označuje svojstvo glagola da u rečenici ima određen broj imenskih dopuna ili argumenata (prema tradicionalnoj gramatici to su »subjekt« i »objekt«). Glagoli se prema prijelaznosti obično dijele na neprijelazne (npr. spavati), koji imaju samo subjekt, i prijelazne (npr. udarati), koji imaju subjekt i objekt. Često se tomu pridodaju još i atranzitivni glagoli, koji nemaju imenskih dopuna (npr. sniježiti) i ditranzitivni glagoli, koji imaju dvije dopune – izravni i dalji objekt (npr. dati). Od prijelaznosti, koja je sintaktičko obilježje glagola, mnoge lingv. teorije razlikuju valentnost, što je semantičko obilježje glagola, a označuje broj imenskih dopuna koje glagol zbog svojega značenja mora imati. Prema takvu shvaćanju u hrvatskom je glagol jesti bivalentan, jer uz vršitelja radnje (onoga tko jede) treba i dopunu koja označuje ono što se jede; međutim, sa sintaktičkoga gledišta taj glagol može biti prijelazan (Ivan jede jabuku), ali i neprijelazan (Ivan jede, a Petar spava), tj. uz njega može i ne mora stajati izravni objekt. Prema drugomu kriteriju, prijelaznim glagolima smatraju se samo oni koji mogu tvoriti pasiv, ali se ni taj kriterij ne može podjednako primijeniti na sve jezike.
2. U matematici, svojstvo relacije. Relacija ~ je tranzitivna ako iz a ~ b i b ~ c slijedi a ~ c. Relacije ekvivalencije i relacije uređaja jesu tranzitivne.
