trešnja (Prunus avium), voćka iz por. ruža (Rosaceae), potpor. Pruniodeae. Stablo visoko do 35 m; bijeli mirisni cvjetovi na dugim stapkama skupljeni su u čuperke. Plod je okruglasta koštunica. Divlja trešnja, trešnja vrapčara ili rašeljka (Prunus mahaleb) raste samoniklo u listopadnim šumama euroazijskoga kopna. Ishodišni je oblik mnogim kulturnim sortama. One se razlikuju po vremenu dozrijevanja i uzgajaju se cijepljenjem na podloge različite bujnosti dobivene selekcijom. Uzgaja se velik broj sorata plodovi kojih imaju mekano ili čvrsto meso (hruštovke); njegova boja može biti svijetlocrvena ili tamnocrvena, a sok obojen ili bezbojan. U uzgoju se prednost daje samooplodnim sortama. Od ranijih sorti važne su naše autohtone sorte: tugarka, gomilička, stonska, okićka, a od stranih Hedelfingenska, Germesdorfska, Napoleonova, Droganova žuta itd. Nove su kvalitetne sorte Early Bigi, Early Lori, Burlat, Celeste, Grace Star, Black Star, Lapins, Carmen, Sweet Heart, Late Lory i dr.
Plodovi trešnje cijenjeno su rano voće koje, ovisno o sorti, sadrži 6 do 18% šećera, od čega je grožđani šećer (glukoza) 60%, a voćni šećer (fruktoza) 40%. Organskih kiselina ima od 0,32 do 1,29%, pektina 0,7%, a minerala 0,6%. Od vitamina dolaze u trešnji A, B1, B3, B5 i B6 te C. Plodovi se upotrebljavaju u svježem stanju, ili za proizvodnju kompota, slatkoga, džema i kandiranoga voća. Ukupna svj. proizvodnja trešanja iznosi 1 250 000 t, od toga u eur. zemljama 825 000 t. Najveći su proizvođači Turska, Njemačka, Italija, Rumunjska, Francuska i Bugarska.
