struka(e):
Trocki, Lav
sovjetski političar, politički teoretičar i revolucionar
Rođen(a): Janovka, Ukrajina, 7. XI. 1879.
Umr(la)o: Coyoacán, danas dio Ciudad de Méxica, 21. VIII. 1940.
ilustracija
TROCKI, Lav

Trocki (Trockij) [tro'ck’ij], Lav (pravo ime Lev Davidovič Bronštejn), sovjetski političar, politički teoretičar i revolucionar (Janovka, Ukrajina, 7. XI. 1879Coyoacán, danas dio Ciudad de Méxica, 21. VIII. 1940). Podrijetlom iz židovske obitelji, školovao se u Odesi i Nikolajevu, gdje se upoznao s marksističkim idejama, a 1896. uključio se u revolucionarna zbivanja te je 1897. sudjelovao u organiziranju Južnoruskoga radničkog saveza, unutar kojega je pisao političke pamflete kojima je popularizirao socijalističke ideje među radničkom klasom i studentima. Više je puta bio zatvaran, bio je u progonstvu u Sibiru, nakon bijega 1902. u Londonu se pridružio V. I. Lenjinu, G. V. Plehanovu i J. O. Martovu u uređivanju časopisa Iskra. Nakon Drugoga kongresa Ruske socijaldemokratske radničke partije 1903. došlo je do podjele u stranci, ali i unutar grupe okupljene oko časopisa Iskra. Lenjin je oformio boljševičku frakciju, a J. O. Martov menjševičku, kojoj se priklonio i Trocki. Za Rusko-japanskoga rata (1904–05) Trocki se izdvojio iz menjševičke frakcije i sve do 1917. djelovao kao neovisni socijaldemokrat s namjerom približavanja dviju frakcija. U revolucionarnim zbivanjima u Rusiji 1905. bio je na čelu Petrogradskoga sovjeta radničkih zastupnika (deputata); ponovno je bio uhićen i interniran u Sibir, odakle je pobjegao i sve do 1917. boravio u progonstvu u Europi i SAD-u. Nakon povratka u Rusiju 1917. približio se boljševicima i zajedno s Lenjinom pokrenuo revolucionarna zbivanja koja su kulminirala Listopadskom revolucijom. Bio je predsjednik Izvršnoga komiteta Petrogradskoga sovjeta i predsjedajući Vojno-revolucionarnoga komiteta. Kao narodni komesar za vanjske poslove Sovjetske Rusije pregovarao je o miru s poslanicima Centralnih sila u Brest-Litovsku 1918; kao predsjednik Vrhovnoga ratnog vijeća organizirao je Crvenu armiju, na čelu koje je zapovijedao nizom ratnih operacija. Nakon 1920. razišao se s Lenjinom i sve se više protivio glavnim strujanjima unutar stranke. Suprotstavljao se dolasku J. V. Staljina na vlast kao i njegovoj doktrini izgradnje »socijalizma u jednoj zemlji«, čemu je suprotstavio svoju koncepciju o »permanentnoj revoluciji« i time uzrokovao gubitak podrške u stranci, iz koje je 1927. bio isključen. U progonstvu je pokušavao okupiti disidentske komunističke grupe kako bi stvorio alternativu glavnomu komunističkom pokretu i srušio vlast J. V. Staljina. Ubijen je u svojoj prognaničkoj kući u Meksiku, vjerojatno po Staljinovu nalogu. Glavna djela: Od Oktobarske revolucije do Brestovskoga mirovnog ugovora (Von der Oktober-Revolution bis zum Brester Friedensvertrag, 1918), Između imperijalizma i revolucije (Zwischen Imperialismus und Revolution, 1922), Književnost i revolucija (Literatur und Revolution, 1924), O Lenjinu (Über Lenin, 1924), Rat i revolucija (Vojna i Revoljucija, I–II, 1924), Građanski rat (Graždanskaja vojna, 1926), Moj život (Mein Leben, 1930), Permanentna revolucija (Die permanente Revolution, 1930) i Povijest ruske revolucije (Geschichte der russischen Revolution, I–II, 1931–36).

Citiranje:

Trocki, Lav. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/trocki-lav>.