trohej (grč. τροχαῖος) ili horej (grč. ϰορεῖος), metrički pojam klasične antičke ili kvantitativne versifikacije za stopu od jednoga dugog (arza, –) i jednoga kratkoga sloga (teza, ◡). U akcenatskoj ili tonskoj metrici trohej je stopa u kojoj iza naglašenoga sloga slijedi nenaglašeni. U svim antičkim uporabama, od grčke lirike i drame do rimske komedije te vojnih marševa, ali i poslije u renesansi, trohej pokazuje bliskost s popularnim narodnim govornim i pjevnim formama.