tropske kišne šume (Pluviilignosa), šume drveća, grmlja i povijuša trajno zelena lišća, raširene u području tropske vlažne i tople klime Afrike, Australije, Indije, Indonezije, Karipskoga područja, Južne Amerike. Prosječna je godišnja temperatura u području tih šuma 25 °C, a godišnja količina oborina veća je od 2500 mm. U njima ne postoji razdoblje vegetacijskoga mirovanja. Ondje živi 40 do 50% svih poznatih i još neotkrivenih vrsta biljaka i životinja, a gustoća vrsta, kao i na koraljnim grebenima, najveća je na svijetu. – Čovjek intenzivno uništava tropske kišne šume selektivnom sječom vrijednoga drveća i masovnim krčenjem radi stvaranja poljoprivrednih površina i pašnjaka. Najveća površina tropskih kišnih šuma na svijetu nalazi se u porječju Amazone (Brazil), ali je izložena i najvećem uništavanju u novijoj povijesti. U posljednjih 40 godina posječeno je 18% tamošnjih kišnih šuma. Spaljivanjem drva pri krčenju značajno se povećava emisija ugljikova dioksida u atmosferu (→ efekt staklenika), a nestankom šume smanjuje se proizvodnja kisika i količina oborina te snižava razina rijeka. Tanki sloj tla, bez zaštite stabala koja ga vežu svojim korijenjem, u kratkom vremenu odnosi erozija.
