TRAŽI DALJE:
STRUKE:

Tucić, Srđan

Tucić, Srđan, hrvatski književnik (Požega, 9. II. 1873New York, 2. IX. 1940). Od 1895. glumio je u sporednim ulogama u zagrebačkom HNK-u, gdje mu je 1898. praizvedena jednočina drama Povratak, kanonsko djelo hrvatskog naturalizma i dramskoga modernizma, kojom je stekao znatan književni ugled. God. 1903–05. bio je umjetnički ravnatelj i redatelj bugarskoga Narodnoga kazališta u Sofiji; 1906–07. bio je urednik zadarske Hrvatske krune, 1909–10. intendant osječkog, a potom tajnik zagrebačkoga HNK-a. Nakon neuspjeha svojih novih drama u zagrebačkom HNK-u, 1913. otišao je u Pariz, 1914. u London, gdje je sudjelovao u radu Jugoslavenskoga odbora i uređivao Bulletin Yougoslave, te naposljetku u New York, gdje je živio od prevođenja i suradnje u novinama, prekinuvši sve odnose s hrvatskom književnošću. Naturalistička obilježja, motivi erotike i nasilja, kondenzirana dramska struktura i snažan dijalog odlikuju i njegove tročine prozne drame Svršetak (HNK, Zagreb, 1899) i Bura (HNK, Zagreb, 1901), te neizvedene jednočinke i dramske skice smještene u urbane i kozmopolitske miljee (Propalica, 1898; Stranac, 1899; Pred zapadom sunca, 1900; Sujet, 1902; Magda, 1903). Sličnih su, verističkih i esteticističkih obilježja i prozne skice i crtice tiskane oko 1900; i dramske i prozne skice skupljene su u knjizi Pod bičem života (1911). Pod utjecajem Tolstojeva simbolizma i humanizma nastale su tročina drama Truli dom (HNK, Zagreb 1898), Kozaci (1913), dramatizacija istoimene Tolstojeve novele, te drama Osloboditelji (1914), a naturalističke je motive ublaženo varirao u trilogiji Kroz život (HNK, Zagreb, 1911), koju čine prozne jednočinke Amerikanka, Niz strminu i Pred noć, te tročinoj proznoj drami Golgota (1913), nastaloj u duhu simbolizma i nietzscheanskoga vitalizma.

Citiranje:
Tucić, Srđan. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 5. 3. 2021. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=62613>.