Turčinović, Josip, hrvatski teolog, kulturni djelatnik i nakladnik (Sveti Petar u Šumi, 30. IX. 1933 – Zagreb, 3. X. 1990). Studij teologije završio na Katoličkome bogoslovnom fakultetu u Zagrebu (1952–60); za svećenika zaređen 1958. u Pazinu. Slavistiku i komparativnu književnost diplomirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (1962). Profesor na Visokoj bogoslovnoj školi u Pazinu (1962–64), potom profesor istočnoga bogoslovlja, crkvenoslavenskoga jezika i dogmatske teologije na Katoličkome bogoslovnom fakultetu u Zagrebu (1964–90). Bio je suutemeljitelj ekumenskoga časopisa Poslušni Duhu, teološkoga časopisa Svesci – Kršćanska sadašnjost, nakladničke kuće Kršćanska sadašnjost, kojoj je bio i ravnatelj; prvi pročelnik Instituta za teološku kulturu laika (1968).
Istaknuo se kao znalac (proučavao djelovanje sv. braće Ćirila i Metoda, pionirâ ekumenske misli K. Pejkića, A. Vrameca i M. A. de Dominisa) i promicatelj ekumenske teologije. U nakladi Kršćanske sadašnjosti realizirao je prvo svečano izdanje Rimskoga misala, Časoslov naroda Božjega, Evanđelistar, te, s osobitim uspjehom, Bibliju i Ilustriranu Bibliju mladih, koja je prevedena na desetak jezika, i dr. Realizirao je dokumentarne filmove Katolička crkva u Hrvata (1971), Marija Bistrica (1972), Na putu pomirenja – hrvatsko nacionalno hodočašće u Rim 1975. (1978) te napisao i postavio skazanje Trinaest stoljeća kršćanstva (izvedeno u zagrebačkoj katedrali 1984), u kojem je problematizirao poslanje Crkve u kontekstu komunističke vladavine. Utemeljio je i informativnu agenciju AKSA (Aktualnosti Kršćanske sadašnjosti). Glavna djela: Katolička crkva u južnoslavenskim zemljama (1973), Bugarin Krsto Pejkić – misionar Podunavlja (1973), Antun Vramec – sporni hrvatski teolog (1995).
