Batjuškov [ba't’uškəf], Konstantin Nikolajevič (Nikolaevič), ruski pjesnik (Vologda, 29. V. 1787 – Vologda, 19. VII. 1855). Gojenac stranih internata, činovnik i diplomat u Italiji. Kao volterijanac i satiričar, skovao je podrugljiv pojam »slavjanofila«. Anakreontik i hedonist (Moji penati – Moi Penaty, 1811–12), nakon ratnog iskustva (Prijelaz Rajne – Perehod čerez Rejn, 1814) elegičar (Moj genij, 1815; Taurida – Tavrida, 1817; Umirući Tasso – Umirajuščij Tass, 1817). I prijevodima unio u rusku kulturu renesansni duh. »Plastičnošću« jezika, »talijanskom« lakoćom, odustajanjem od »slavjanskih« arhaizama, pridonio reformi ruskog jezika.