struka(e):
Turković, Antun Josip
hrvatski nabožni pisac
Rođen(a): Osijek, 6. VIII. 1758.
Umr(la)o: Osijek, 6. III. 1806.

Turković, Antun Josip, hrvatski nabožni pisac (Osijek, 6. VIII. 1758Osijek, 6. III. 1806). Bio je župnik u Osijeku (1784–1806), gdje je u tiskari I. M. Divalda objavio nekoliko pjesama (Retfale i Kravice pisme dvi u sličnoričje iz latinskoga jezika na ilirički prinešene, 1791; Pozdravljenje po prigodi ulazenja u Petču mlogo poštovanih Bratćâ od milosrđa, 1796; Pridavak knjigi od života s. Eustahije, 1798., koju je iste godine objavio i na latinskom – Appendix ad opus, continens vitam S. Eustachii martyris), a u rukopisu mu je ostala šaljiva pjesma Zeca priponizna tužba (1802). God. 1798–1806. vodio je na latinskom Dnevnik župne crkve Nutarnjega grada Osijeka (Diarium Parochialis Ecclesiae Interioris Civitatis Essek). Najznačajnije mu je djelo hagiografski spjev Život svetoga Eustahije (1795), pisan osmeračkim distisima, u kojem je ispripovijedana legenda o rimskom vojniku Placidu, koji se preobratio na kršćanstvo. U fabulu su upleteni dijelovi iz Geneze i Evanđelja, katekizam, nabožne pjesme drugih autora (A. Kanižlić, A. Ivanošić, Đuro Sertić), a kao izvor su mu, među ostalima, poslužila djela Flos sanctorum Pedra de Ribadeneyre, Cvit svetih F. Glavinića i Cvit razlika mirisa duhovnoga T. Babića.

Citiranje:

Turković, Antun Josip. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/turkovic-antun-josip>.