Tuva (ruski Тува) ili Tyva (tuvinski Тыва), republika na krajnjem jugu Sibira, uz granicu s Mongolijom, Rusija; obuhvaća 170 500 km² s 307 925 st. (2010). Sastoji se od Tuvinske kotline u zapadnom i srednjem dijelu i Todžinske kotline na istoku, koje su međusobno odijeljene Istočnim Tuvinskim gorjem. Tuvinska kotlina leži između Zapadnoga Sajanskoga gorja na sjeveru, Altaja na zapadu i gorja Tannu‑Ola i Sangilen na jugu, a Todžinska kotlina između Istočnoga Sajanskoga gorja na sjeveroistoku i Istočnoga Tuvinskoga gorja na jugu. Gorja se izdižu do visine od 3970 m (masiv Mongut‑Tajga). Klima je kontinentalna i vrlo oštra. Srednja temperatura siječnja iznosi u kotlinama od –28 do –35 °C, a srpnja 16 do 20 °C; godišnja je količina oborina u kotlinama 150 do 300 mm, a na planinama do 1000 mm. Riječna mreža pripada porječju Jeniseja; velike hidroelektrane. Mnogobrojna jezera glacijalnoga su podrijetla. U kotlinama prevladava stepska vegetacija; na pristrancima Sajanskog i Istočnoga Tuvinskoga gorja razvijene su listopadne i cedrove šume. Stanovništvo se sastoji od Tuvinaca (82%, 2010), Rusa (16,3%) i dr. Službeni su tuvinski i ruski jezik. Najnaseljenija je Tuvinska kotlina (oko 80% stanovništva). Glavni je grad Kizil (Kyzyl). Stočarstvo je važna privredna grana; uzgajaju se goveda, ovce i koze, svinje, deve i jakovi. Uspijeva pšenica, zob, ječam, proso, voće, povrće i krmno bilje. Više od 90% zasijane površine nalazi se u Tuvinskoj kotlini. Iskorištavaju se ležišta kamenog ugljena, azbesta (bogata ležišta kraj Ak‑Dovuraka), zlata, kobaltove i željezne rude te ruda rijetkih metala. Razvijena je drvna i metalna industrija, preradba kože i poljoprivrednih proizvoda te industrija građevnoga materijala. Glavna su industrijska središta Kizil i Ak‑Dovurak. – Od kraja I. tisućljeća pr. Kr. područje današnje Tuve naseljavala su starosjedilačka turkijsko-tatarska i tuvinska plemena, koja su do polovice II. st. bila pod vlašću Huna. Od približno 150. do 400. djelomice su uključena u plemenski savez Sjanbia (Sien-bi) i Žužana (Shou-shan), teritoriji kojega su ulazili duboko u Mongoliju i Kinu. Potom se područje današnje Tuve nalazilo u sastavu Istočnoturskoga (552–745) i Ujgurskoga Kaganata (745–840), zatim Žutih Ujgura (840–1030) te naposljetku države tibetskih Tanguta (1130–1227), koju su osvojili Mongoli. Nakon raspada golemoga Mongolskog Carstva potkraj XIII. st. područje Tuve ušlo je u sastav carstva velikoga kana u Kini (dinastija Yuan), a zatim 1757. Kine, u sastavu koje je bilo do 1912., kada je ušlo u sastav Vanjske Mongolije. Pod mongolskom vlašću bila je Tuva do 1914., kada je Rusija nad njom uspostavila protektorat. Tijekom građanskog rata u Rusiji (1918–22) isprva je bila pod vlašću bjelogardijaca, a nakon pobjede Tuvinske narodno-revolucionarne partije bila je uspostavljena u kolovozu 1921. Tuvinska Narodna Republika, kojoj je SSSR priznao neovisnost. Za II. svjetskog rata Tuva je pružala gospodarsku pomoć SSSR-u i slala svoje dragovoljce u sovjetsku armiju, a 11. X. 1944. pridružila se SSSR-u kao Tuvinska autonomna oblast u sastavu Ruske SFSR (od 10. X. 1961. autonomna republika u sastavu Ruske SFSR).
