ugovor o radu, ugovor poslodavca i radnika kojim radnik svoje radne sposobnosti stavlja na raspolaganje poslodavcu te za to prima naknadu u obliku plaće. Poslodavac ima pravo pobliže odrediti mjesto i način obavljanja rada, poštujući pritom prava i dostojanstvo radnika, a obvezan je radniku osigurati i uvjete za siguran rad, u skladu s posebnim zakonom i propisima o zaštiti na radu. Ugovor o radu predstavlja pravnu osnovu postojanja radnog odnosa, no mnoga se prava i obveze iz tog odnosa uređuju i zakonom, kolektivnim ugovorom, sporazumom radničkoga vijeća s poslodavcem te pravilnikom o radu. Ugovor o radu načelno mora biti sklopljen u pisanom obliku, ali propust u pogledu forme ne utječe na postojanje i valjanost ugovora. U pravilu se sklapa na neodređeno vrijeme, a iznimno i na određeno vrijeme radi zasnivanja radnog odnosa prestanak kojega je unaprijed utvrđen objektivnim razlozima koji su opravdani rokom, izvršenjem određenoga posla ili nastupanjem određenoga događaja. Zakon propisuje samo osnovni obvezni sadržaj pisanog ugovora o radu, a stranke mogu ugovoriti samo one uvjete rada i zaposlenja koji su za radnika povoljniji od onih uređenih zakonom, kolektivnim ugovorom, sporazumom radničkoga vijeća s poslodavcem te pravilnikom o radu. Na sklapanje, valjanost, prestanak ili drugo pitanje u vezi s ugovorom o radu koje nije uređeno propisima o radnim odnosima primjenjuju se opći propisi obveznoga prava.
