struka(e): lingvistika i filologija | etnologija

Ujguri, turkijski narod u srednjoj Aziji. Nastanjeni su najvećim dijelom u Kini (oko 10 milijuna pripadnika, uglavnom u autonomnoj pokrajini Xinjiang Uygur); žive također u Kazahstanu (oko 200 000 pripadnika), Uzbekistanu, Kirgistanu i Mongoliji. Oko VIII. st. stvorili su državu (pod kineskim formalnim vrhovništvom) na području Mongolije. Oko 840., pred nadiranjem jenisejskih Kirgiza, preselili su se prema zapadu i stvorili državu u kineskom Turkestanu (postupno su asimilirali tamošnje iransko i toharsko stanovništvo), koja se održala do XIII. st., kada ju je srušio Džingis-kan. Potkraj I. tisućljeća prihvatili su ratarstvo tipično za oaze, te manihejstvo i sogdijsko pismo. Između XIV. i XVII. st. među Ujgurima se proširio islam. Iako su najznačajniji gradovi s ujgurskim stanovništvom Urumqi i Kašgar, kao pretežno ratari Ujguri žive osobito u manjim seoskim naseobinama. Po vjeri su muslimani suniti.

Jezik. Ujgurski jezik pripada jugoistočnoj ili ujgursko-karlučkoj grani turkijskih jezika. Govori se u Kini (oko 10 milijuna govornika u Autonomnoj pokrajini Xinjiang Uygur i u pokrajini Gansu), te u Kazahstanu (više od 200 000), Kirgistanu i Uzbekistanu. U Xinjiangu je većina Ujgura dvojezična (govore i kineski), a u pokrajini je ujgurski službeni. Za pisanje ujgurskoga od XVI. st. upotrebljavalo se arapsko pismo (30 slova), te od 1960-ih latinično (33 slova); u Kazahstanu (i drugdje u SSSR-u) do 1928. pismo je bilo arapsko (s 9 dodatnih slova), zatim do 1940. latinično (7 dodatnih slova), a od tada se ujgurski piše ruskom ćirilicom (s 8 dodatnih slova).

Citiranje:

Ujguri. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 24.4.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/ujguri>.