Ungaretti [uŋgare't:i], Giuseppe, talijanski pjesnik (Aleksandrija, Egipat, 10. II. 1888 – Milano, 1. VII. 1970). Djetinjstvo i ranu mladost proveo u Egiptu, kamo su mu se roditelji doselili iz Toskane u potrazi za poslom; motivi pustinje i obećane zemlje te svojevrsni pjesnikov »nomadizam« potječu iz te biografske činjenice. U Europu je prvi put došao 1912; nastanio se u Parizu i kretao u avangardnim umjetničkim krugovima. U I. svjetskom ratu sudjelovao je kao običan vojnik. To iskustvo ključno je za njegovu prvu zbirku pjesama Pokopana luka (Il porto sepolto, 1916), poslije uvrštenu u zbirku Radost brodolomâ (Allegria di naufragi, 1919). Prvu fazu njegova stvaralaštva obilježava »čista poezija«, isticanje pojedinačne, ogoljene riječi, njezine zvučne vrijednosti i značenjskoga naboja; u uglavnom vrlo kratkim pjesmama stih često tvori tek jedna riječ, pri čem je naglašeno značenje pauze, tišine, bijeline. Ratne strahote evocirane su kratkim, sažetim slikama i jednostavnim, gotovo razgovornim jezikom. U zbirci Osjećaj vremena (Sentimento del tempo, 1933) složenije su sintaksa i metrika, novi motivi promišljanja vremena i smrti, zbog čega ju kritičari najčešće ističu kao pjesnikovo priklanjanje hermetizmu. Nakon povratka iz Brazila, gdje je radio kao profesor talijanske književnosti na Sveučilištu u São Paulu (1936–42), u Rimu je objavio zbirku Bol (Il dolore, 1947), presudno oblikovanu pod utjecajem sinove smrti u Brazilu i strahotama II. svjetskoga rata. U zbirkama Obećana zemlja (La terra promessa, 1950), Krik i krajolici (Un grido e paesaggi, 1952), Notes starca (Il taccuino del vecchio, 1960) dominiraju bol i melankolično promišljanje čovjekove sudbine. U zaokruženi opus Život jednog čovjeka (Vita d’un uomo, 1969) uvršteni su i lirski zapisi Otajstvena Hrvatska (Croazia segreta, 1969–70), u kojima je opjevao dvije Hrvatice: dadilju iz djetinjstva u Egiptu i nezaboravnu pripovjedačicu, te mladu prijateljicu iz svoje starosti. Pisao je i putopisnu prozu i kritiku te prevodio drame J. Racinea, sonete W. Shakespearea, poeziju L. de Góngore y Argotea, W. Blakea, S. Mallarméa, S. Jesenjina i dr.
