struka(e):

unijati (rus., prema unija: unija), u crkvenoj povijesti, pripadnici neke istočnokršćanske crkve koja je stupila u uniju s Katoličkom crkvom. U bogoslužju se služe istočnim obredima i grčkim, staroslavenskim i drugim jezicima, a prihvaćaju dogmatski sustav Katoličke crkve i papu za crkvenoga poglavara.

Nastojanja oko jedinstva Istočne i Zapadne crkve dovela su do Firentinske unije 1439. Tada je na koncilu u Firenci svečano bilo proglašeno sjedinjenje Istočne i Zapadne crkve. Međutim, već 1443. aleksandrijski, antiohijski i jeruzalemski patrijarsi, zajedno s cezarejskim metropolitom, opozvali su koncilske zaključke, a potpisnike proglasili krivovjercima. Car Konstantin XII. zbog osmanskih prijetnji tražio je papinu pomoć te prihvatio dekret o jedinstvu, koji je u Carigradu 1452. svečano proglasio papin legat Izidor Kijevski. Međutim, predvođen monahom Genadijem, budućim patrijarhom, narod se usprotivio jedinstvu sa Zapadom (»Radije ćemo podnositi turski turban negoli prihvatiti latinsku mitru«).

Firentinski akt ujedinjenja pridonio je zbližavanju i sjedinjenju dijela mnogih istočnih crkvenih zajednica s Rimom: Armenaca (1439), Kopta (1442), Sirijaca (1444), Maronita (1445), Rusina (1596) i dr. Unijatski pokret u Hrvatskoj doveo je 1611. do unije (Marčanska unija) s Katoličkom crkvom dijela pravoslavnih »prebjega« i »uskoka« koji su tada nastavali područje Karlovačkoga i Varaždinskoga generalata. Za njih je uspostavljena Svidničko-marčanska eparhija. (→ grkokatolička crkva ili unijatska crkva)

Citiranje:

unijati. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/unijati>.