upravni akt, u formalnom smislu, akt tijela državne uprave koji se donosi u postupku uređenom zakonom. U materijalnom smislu (sadržaj upravnog akta), prema jednomu shvaćanju, upravni akt izjava je volje državnih tijela ili pravne osobe s javnim ovlastima kojom se na jednostran način u konkretnom slučaju primjenjuju upravni propisi radi izazivanja izravnih pravnih učinaka u pravima i obvezama fizičkih i pravnih osoba; prema drugomu shvaćanju, pojedinačni akt dispozicija kojega regulira ponašanje pravnoga subjekta i protiv njegove volje. Dok se sudskim aktom određuje sankcija, upravnim se aktom u prvom redu regulira ponašanje subjekata u upravnopravnom odnosu. Termin upravni akt nastao je poč. XIX. st. u Francuskoj. Prema upravnoj teoriji, osnovna su mu obilježja: autoritativnost i jednostranost, konkretnost, pravno djelovanje i pravna vezanost. Dok se upravnim aktom smatra autoritativna i jednostrana odluka u konkretnoj upravnoj stvari, pojam akta uprave širi je i obuhvaća svaki akt koji donose tijela drž. uprave u svojem radu. U teoriji se razlikuje više vrsta upravnih akata: konstitutivni, kojima se zasniva, mijenja ili ukida neki pravni odnos; deklaratorni, kojima se utvrđuje neki pravni odnos i činjenica; doneseni po službenoj dužnosti i doneseni na temelju prijedloga stranke; jednostavni, kod kojih je samo jedan donositelj; složeni, kod kojih u donošenju sudjeluju dva ili više tijela; individualni, kod kojih su adresati označeni pojedinačno i poimence, neovisno o tome koliko ih ima; opći, kod kojih su adresati određeni prema nekim svojstvima iz kojih se zaključuje na koje se sve osobe akt odnosi; pravno vezani, kod kojih su svi dijelovi upravnoga akta pravno vezani, a pravna norma propisuje nadležnost donositelja, proceduru donošenja, oblik akta i njegov sadržaj; slobodni, gdje je donositelju pravnom normom dopušteno riješiti konkretnu stvar birajući između više pravno jednakih mogućnosti (diskrecijska ocjena).
