Bauer, Branko

ilustracija
BAUER, Branko
ilustracija1ilustracija2

Bauer, Branko, hrvatski filmski i TV redatelj (Dubrovnik, 18. II. 1921Zagreb, 11. IV. 2002). Studirao na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu. Od 1949. u Jadran filmu kao vođa snimanja i autor priloga u filmskom žurnalu Pregled te redatelj dokumentarnih filmova (San male balerine, 1954). God. 1953. debitirao je u cjelovečernjem filmu dječjim filmom Sinji galeb, adaptaciji romana T. Seliškara. Tematski i žanrovski vrlo raznovrstan, Bauer je prvi hrvatski redatelj cjelovečernjih pustolovnih filmova za djecu 1955. ostvaruje i pustolovni film Milijuni na otoku – te redatelj najzapaženijih hrvatskih i jugoslavenskih igranih filmova u drugoj polovici 1950-ih i prvoj polovici 1960-ih u kojima doseže klasične standarde naracije: nakon klasičnog ostvarenja Ne okreći se sine (1956), melodramskog akcijskog filma o Zagrepčaninu koji se, nakon bijega iz koncentracijskoga logora, tajno vraća u grad da bi spasio sina, uspješno se okušao u melodrami hollywoodskoga tipa (Samo ljudi, 1957), neorealističkoj drami (Tri Ane, 1959., makedonska produkcija), suvremenoj komediji (Martin u oblacima, 1961), također smještenoj u Zagreb, a angažiranom političkom dramom Licem u lice (1963), svojevrsnoj varijaciji na oblik sudske drame u kontekstu jugoslavenskoga samoupravljanja, okrenuo se i modernističkim utjecajima. Od 1969. radi na televiziji kao redatelj dokumentarnih emisija i TV feljtona; scenarist je i redatelj više putopisnih, reportažnih i dokumentarnih TV emisija rađenih u sklopu serijala Objektiv 350 (1970–71). U srpskoj je produkciji režirao zapaženu TV seriju Salaš u Malom Ritu (1976), koja je za kinodistribuciju premontirana u dva nagrađivana filma (Zimovanje u Jakobsfeldu, 1975; Salaš u Malom Ritu, 1976), u kojoj se, kao i u posljednjem igranom filmu Boško Buha (1978., i istoimena TV serija 1980), ponovno okrenuo tematizaciji dječje perspektive rata. S filmografijom od 14 cjelovečernjih te više kratkometražnih dokumentarnih i namjenskih filmova i TV serija jedan je od najplodnijih filmskih autora u povijesti hrvatske kinematografije čiji ugled od 1980-ih ponovno raste. Dobitnik je Nagrade »Vladimir Nazor« za životno djelo (1980). Ostali cjelovečernji filmovi: Prekobrojna (1962), Nikoletina Bursać (1964), Doći i ostati (1965), Četvrti suputnik (1967).

Citiranje:
Bauer, Branko. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 30. 9. 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=6328>.