struka(e): lingvistika i filologija

urdski jezik (urdu), jezik indoarijskog odvjetka indoiranske grane indoeuropske porodice. Službeni je jezik Pakistana i jedan od službenih jezika Indije, a govori se i u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Velikoj Britaniji, SAD-u i dr. Ima više od 100 milijuna govornika; materinski je jezik oko 50 milijuna ljudi u Indiji i oko 10 milijuna u Pakistanu. Urdski je po gramatičkim obilježjima gotovo identičan hindskomu jeziku, no od njega se razlikuje znatnim dijelom kulturnoga rječnika: dok je hindski posuđivao mnogo riječi iz sanskrta, urdski obiluje posuđenicama iz tradicionalnih jezika islamske kulture, arapskoga i perzijskoga. Urdski se jezik piše prilagođenim arapskim pismom u koje su dodana neka slova tipična za taj jezik. Započeo se oblikovati u XIII. stoljeću na sjeveru Indije, a od XVI. st. na njem se razvila bogata književnost (→ indija, književnost). Tijekom XIX. stoljeća britanske su vlasti u Indiji poticale standardizaciju urdskoga, jezika kojim su govorili muslimanski trgovci po cijeloj Indiji. Zbog velike bliskosti s hindskim, oba su se jezika u kolonijalnom razdoblju nazivala zajedničkim nazivom hindustanski, no nakon stjecanja neovisnosti Indije i Pakistana razvijaju se kao posebni standardni jezici.

Citiranje:

urdski jezik. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 28.4.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/urdski-jezik>.