TRAŽI DALJE:
STRUKE:

uremija

uremija (urea + -emija), samootrovanje organizma razgradnim produktima metabolizma, koji se inače izlučuju mokraćom; završna je faza funkcijskoga zatajenja bubrega, koju prate poremećaji u svim organskim sustavima. U organizmu se nakuplja urea i drugi dušični spojevi, smanjuje se izlučivanje vodikovih iona (razvija metabolička acidoza). Oštećuje se metabolička i endokrina funkcija bubrega, smanjena je sinteza vitamina D3, pa se mijenjaju razine kalcija i fosfora u krvi, te kosti postaju lomljive. Zbog smanjene sinteze eritropoetina u bubrezima razvija se anemija, smanjuje se izlučivanje nekih biološki važnih tvari i lijekova, a smanjena sinteza prostaglandina jedan je od uzroka povišenja krvnoga tlaka (hipertenzije). Ubrzava se razvoj ateroskleroze sa začepljenjem krvnih žila. Uzroci uremije u prošlosti su najčešće bile bolesti bubrežnih glomerula, a danas su to dijabetična i hipertenzivna nefropatija. Simptomi uremije mnogobrojni su i raznovrsni: gubitak teka, mučnina, amonijakalan zadah iz usta (zbog razgradnje ureje u usnoj šupljini), mršavljenje, bljedilo kože, znaci gastritisa i ulkusne bolesti, neurološki poremećaji zbog oštećenja središnjega, perifernog i autonomnoga živčanog sustava (umor, nesanica, depresija, štucanje, slabost mišića, mišićni grčevi, epileptički napadaji) te naposljetku koma. Dijagnoza se postavlja na temelju opisanih znakova te prema laboratorijskim nalazima kojima se procjenjuje filtracijska sposobnost bubrega. Liječenje ovisi o težini zatajenja bubrežne funkcije, koju treba održavati lijekovima i prikladnom prehranom. U uznapredovaloj bolesti provodi se hemodijaliza i presađivanje bubrega.

Citiranje:
uremija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 2. 12. 2021. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=63337>.