ustavnost i zakonitost, načela koja zahtijevaju da svi propisi nižega ranga u okviru danoga pravnoga poretka budu u skladu s propisima višega ranga. Načelo ustavnosti, odn. zakonitosti zadovoljava samo onaj pravni akt koji je donijelo nadležno tijelo po utvrđenom postupku (formalni aspekt) i onaj koji je sadržajem suglasan s višim pravnim aktom (materijalni aspekt). O formalnoj povrjedi načela zakonitosti npr. riječ je ako je neki akt donesen usmeno, unatoč tomu što se za nj traži pismena forma, ili ako je donesen običnom većinom, a zahtijeva se izglasavanje kvalificiranom većinom. U Hrvatskoj nadzor ustavnosti i zakonitosti na apstraktnoj pravnoj razini ostvaruje Ustavni sud. Sudovi nemaju to pravo. Ako sud u postupku utvrdi da zakon koji bi trebalo primijeniti ili neka njegova odredba nije u skladu s Ustavom, zastat će s postupkom i podnijeti Ustavnomu sudu zahtjev za ocjenu ustavnosti. Ako sud u postupku utvrdi da drugi propis koji bi trebalo primijeniti, ili pojedina njegova odredba, nije u skladu s Ustavom i zakonom, također će Ustavnomu sudu podnijeti zahtjev za ocjenu ustavnosti, ali će na konkretni slučaj neposredno primijeniti zakon (exceptio illegalitatis). Ustavnost i zakonitost, u okviru sudbene vlasti, ostvaruju se i sustavom pravnih lijekova, te mogućnošću da Vrhovni sud, kao najviši sud, odlučujući u povodu pravnih lijekova u pojedinim slučajevima, osigurava jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost građana. Tomu pridonosi i obvezatnost pravnih shvaćanja prihvaćenih na odjelskim sjednicama Vrhovnoga suda za sva vijeća toga suda, odn. pravnih shvaćanja prihvaćenih na sjednicama odjela viših sudova za sva vijeća tih odjela. Djelotvornost načela ustavnosti i zakonitosti učvršćuje i vezanost nadležnoga tijela za pravna stajališta Ustavnoga suda izražena u odluci povodom ustavne tužbe, kao i općenito vezanost suda kojemu je predmet vraćen na ponovno suđenje u konkretnom predmetu pravnim shvaćanjem na kojem se temelji rješenje revizijskoga suda.
