uzgoj domaćih životinja, odabir pasmine, hranjenje i smještaj domaćih životinja na način da se poboljšavaju njihove osobine povoljne za čovjeka, a da uz što manji utrošak krmiva životinja daje što više kvalitetnih proizvoda koji odgovaraju uzgojnomu cilju. Uspješnost u uzgoju domaćih životinja uvelike ovisi o kvalitetno postavljenom uzgojnom cilju. Uzgojni cilj određuje se prema vrsti, lokalnim uvjetima i vremenu u kojem se ostvaruje. Domaće životinje uzgajaju se za iskorištavanje (kao hrana, životinjski proizvodi, radna snaga), šport, zabavu i u znanstv. svrhe. Opći princip uzgoja domaćih životinja isti je bez obzira na vrstu domaće životinje, ali se praktični pristup može razlikovati u načinu i brzini reprodukcije te po učinku genetskih predispozicija i čimbenika okoliša na kvantitativna svojstva. Od davnina su se konji uzgajali za jahanje ili prenošenje tereta, potom su se koristili za vuču, dok se danas većim dijelom koriste za šport. natjecanja. U Europi i Americi goveda se koriste za proizvodnju mesa ili mlijeka, dok se u Africi i Aziji volovi još koriste za vuču plugova i kola. Neke pasmine ovaca specijalizirane su za proizvodnju vune (merino ovca), za proizvodnju krzna (karakul ovca), dok se većina ovaca uzgaja radi mesa i mlijeka iz kojega se proizvodi visokokvalitetni sir. Svinje se uzgajaju prvenstveno radi mesa. Perad se tradicionalno uzgajala za proizvodnju jaja i mesa, a danas se na Zapadu uzgaja u obliku specijaliziranih linija ili križanaca za proizvodnju jaja ili mesa. Uzgojne metode dijele se na uzgoj unutar pasmina i linija, te križanja. Uzgoj domaćih životinja u Hrvatskoj definiran je 1905. Zakonom o promicanju stočarstva, dok je prva i najstarija Hrvatska udruga osnovana 1908. u Svetom Ivanu Žabnu (→ marvogojske udruge). Znanstv. discipline koje se bave uzgojem domaćih životinja jesu reproduktivna fiziologija, genetika i biometrika.
