vaiśešika [vaiśe'šika] (sanskrt.), jedan od šest temeljnih filozofskih sustava (darśana) hinduizma; proučava specifična obilježja elemenata prirode. Polazi od naučavanja o pet elemenata (zemlja, voda, vatra, zrak i eter). Nauk je, izložen u Vaiśešikasūtra (sažete izrjeke kojima nisu sačuvani prvotni komentari), sastavio mislilac Kanāda (između II. st. pr. Kr. i II. st.). Premda je tvar shvaćao atomistički, od tih elemenata razlikovao je pamet (manas) i sepstvo (ātman), a postavio je i kategorije supstancije i svojstva, radnje ili gibanja te općenitosti i razlike. Poslije se spojio s logičko-dijalektičkim sustavom (nyāya), što ga je u III. st. pr. Kr. zasnovao prorok Gotama, te je nastao poseban filozofski sustav (nyāyavaiśešika).
