Vancaš, Josip, hrvatski arhitekt (Sopron, Madžarska, 22. III. 1859 – Zagreb, 15. XII. 1932). U Beču 1881. završio Visoku tehničku školu, studirao na Umjetničkoj akademiji (1882–84), potom radio u atelijeru »Fellner i Helmer« i kod F. Schmidta. Djelovao u Sarajevu kao vladin arhitekt 1884–90., do 1921. vodio vlastiti atelijer u Zagrebu. Isprva projektirao u historijskim stilovima katedralu (1884–89) i palaču Zemaljske vlade (1884–85) u Sarajevu. Radio je neoromaničke, neobarokne i neoklasicističke župne crkve u Bosanskom Brodu i Kiseljaku te sjemenišnu crkvu sv. Ćirila i Metoda u Sarajevu (1892–96), a u pseudomaurskom stilu palaču Prve hrvatske štedionice u Zagrebu (1898–1900). Među prvim je hrvatskim arhitektima prihvatio secesiju (1897), ostvarivši više reprezentativnih građevina: stambenu zgradu Ješue D. Saloma (1901) i vilu Mathilde (1902–03) u Sarajevu, hotel Union i gradsku štedionicu u Ljubljani (1902–03) te palaču pošte i telegrafa u Sarajevu (1907–13). Projektirao paviljon BiH na milenijskoj izložbi u Budimpešti 1896.
