Vermeer [vərme:'r], Johannes (Jan Vermeer, Jan van der Meer, Jan Vermeer van Delft), nizozemski slikar (Delft, 31. X. 1632 – Delft, 15. XII. 1675). O njegovoj mladosti ima malo podataka; pretpostavlja se da mu je učitelj bio C. Fabritius te da su na njegovo umjetničko oblikovanje utjecali P. de Hooch i G. Metsu. Od 1653. bio je član ceha sv. Luke, kojemu je u dva navrata bio na čelu. Zbog loših materijalnih prilika bavio se trgovinom slikama. Nakon njegove smrti supruga je unatoč dugovima sačuvala velik dio njegova opusa. U nizozemsku realističku tradiciju slikanja interijera i prizora iz svakodnevnoga života unio je lirski ugođaj mnogobrojnim detaljima, dajući presjek nizozemskih društvenih odnosa. U mladenačkim se ostvarenjima prepoznaje utjecaj talijanskih baroknih majstora (Marija i Marta s Kristom, 1654–55; Svodilja, 1656). Bogata upotreba plave i žute boje te proučavanje perspektive obilježje je njegovih zrelih djela, u kojima je često slikao poetizirane likove žena (Djevojka s bisernom naušnicom, 1660–65), u jednostavnom interijeru (Mljekarica, oko 1658) ili u raskošnom, sa skupocjenim draperijama i pokućstvom (Žena koja drži vagu, 1662–63). Naglašavajući dubinu, kompoziciju je često organizirao s draperijom u prvom planu, a središnji je dio slike oblikovao precizno u detaljima (Čipkarica, oko 1665; Ljubavno pismo, oko 1666). Složenijima se smatraju Alegorija slikarstva (1666–67), autoportret umjetnika i njegova atelijera s leđa, te djela sa suptilnim simboličkim značenjem (Geograf, oko 1668; Alegorija vjere, 1672–74). Ista poetika prepoznatljiva je i u njegovim dvjema poznatim vedutama (Uličica, oko 1658; Pogled na Delft, 1659–60). Zbog poteškoća u datiranju te u određivanju autentičnosti njegovih djela osobito je bio zanimljiv krivotvoriteljima (Han van Meegeren).
