struka(e):
Varlaj, Vladimir
hrvatski slikar
Rođen(a): Zagreb, 25. VIII. 1895.
Umr(la)o: Zagreb, 14. VIII. 1962.
ilustracija
VARLAJ, Vladimir, Voćnjak na selu, 1924., Zagreb, Nacionalni muzej moderne umjetnosti

Varlaj, Vladimir, hrvatski slikar (Zagreb, 25. VIII. 1895Zagreb, 14. VIII. 1962). Jedan od najznačajnijih hrvatskih likovnih umjetnika između svjetskih ratova, magično-realističnoga izraza, temeljenoga na sezanizmu i postkubizmu.

U Zagrebu je polazio privatnu slikarsku školu Tomislava Krizmana 1912., radio u fotografskom atelijeru Mihaila Merćepa 1912–13., potom pohađao ALU s kojega je izbačen 1914 (diplomirao tek 1934). Mobiliziran je 1915. na rusko ratište, s kojega se vraća 1917. kao invalid. Neko vrijeme provodi u Pragu te nakon povratka, kao član neformalne skupine tzv. praške četvorke, s Milivojem Uzelcem, Vilkom Gecanom i Marijanom Trepšeom, nastupa na izložbama Proljetnoga salona (1919–21). Međutim, zbog neslaganja s njihovom avangardnom poetikom, uskoro se odvaja u Grupu nezavisnih umjetnika, s kojom izlaže na svim njezinim izložbama (1921–27). Opterećen teškom bolešću, čitav je opus stvorio u razdoblju do početka 1940-ih.

Nakon najranijih radova u kojima je vidljiv Krizmanov utjecaj (Suton nad rijekom, 1911), već je 1919–20. formirao likovni izraz oslanjajući se većinom na slikarstvo Paula Cézannea i Andréa Deraina, no dijelom i starih majstora Pietera Bruegela i Rembrandta te njemačkoga romantizma (npr. Caspara Davida Friedricha). Njegove magično-realistične pejzaže odlikuje dubok, ukošen prostor, jasni i čisti, gotovo geometrijski oblici izraženih volumena, zaglađene caklinaste površine, izražene sjene te izostanak ljudskih figura, čime postiže dojam ukočenosti i hladnoće. Oslonjen uglavnom na žutu i zelenu boju Cézanneova spektra, njihovim ugašenim nijansama i nježnim tonskim prijelazima postiže specifičnu, prepoznatljivu gamu. Slikao je najčešće planinu Klek iz raznih vizura te u različita godišnja doba i doba dana (Kuće pod Klekom i Klek pred oluju, 1926., Klek / krajolik s vlakom, 1929., NMMU; Klek s rijekom Dobrom, 1928), ali i pejzaže Gorskoga kotara nerijetko ističući karakteristične građevine (Snježni krajolik, 1926. i Voćnjak na selu, NMMU; Mlin, 1929; Pilana u Vrbovskom, 1930; Pred seoskom kućom), motive i vedute iz Hrvatskoga primorja (Iz Novog, 1920; Primorski krajolik s crkvom II, 1929; Ulica, 1932., NMMU), osobito s otoka Krka (Vrbnik i Vrbnička luka, 1921., NMMU; Motiv iz Baške, 1931), južne Dalmacije (Korčula, 1926), kao i iz Zagreba i okolice (Iza katedrale, 1928; Pogled iz Gregorijančeve, 1929., NMMU). Ističu se slike na kojima elemente naglašava radijantnom crvenom bojom postižući ekspresivnost, nadrealnost i snovitost prizora (Crvena kuća, 1923., NMMU; Maksimirska šuma, 1933; Prema Bakru). Po sklonosti čvrstim skulpturalnim i realistično prikazanim oblicima, motivima srednjovjekovnih mediteranskih gradića i planinskih krajolika te ozračju otuđenosti mnogi su mu radovi bliski djelima Alexandera Kanoldta. Povremeno se služio i fotografskim predlošcima (Motiv iz starog Vrbnika, 1925; Sljeme s Vrbovca).

Istaknuo se i akvarelima, u kojima je suzdržanom profinjenošću kolorita i kontroliranim razlijevanjem boje unutar čvrsto obrubljenih oblika dosegnuo vrhunce likovnoga izraza u toj tehnici (Barke u baškoj luci i Baška plaža, 1921., NMMU; Pogled na Novi, 1921; Dubrovnik, 1923., MUO; Krajolik s Korčule, 1923; Klek od Sv. Petra, 1925., MSUB; Motiv s Krka, Grafička zbirka NSK; Komiža; Opatovina; Zvonici katedrale; Dolina). Izradio je i vinjete (Mostar, Sarajevo, Jajce, Bosanci, Plitvice, Zagreb i dr., deplijan XI. međunarodnog kongresa PEN-a u Dubrovniku 1933., Grafička zbirka NSK).

Pred kraj slikarskog djelovanja, zbog smanjene pokretnosti više se posvećuje mrtvim prirodama (Mrtva priroda s lukom i kruhom; Marelice na stolu) te portretima i autoportretima (Portret sina, oko 1928; Autoportret, 1942., MSU; Portret supruge II).

Iako je istican kao jedan od najboljih hrvatskih pejzažista i akvarelista, prvi je put samostalno predstavljen tek postumno 1969. u NMMU-u u Zagrebu. Retrospektivna izložba priređena mu je u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu 1992., a monografiju o njemu napisao je Frano Dulibić 2011.

Citiranje:

Varlaj, Vladimir. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/varlaj-vladimir>.