vatrogasna tehnika

ilustracija
VATROGASNA TEHNIKA, nadzemni hidrant
ilustracija1ilustracija2

vatrogasna tehnika, uređaji, oprema i sredstva za gašenje požara, dojavu požara i zaštitu od njega, za različite tehničke intervencije te spašavanje ugroženih ljudi i imovine. Namijenjena je u prvom redu vatrogascima, ali i ostalima koji sudjeluju u gašenju požara ili drugim akcijama. Budući da je uporaba vatre raširena i da su potencijalni uzročnici požara mnogobrojni (nepažnja, nepoštovanje propisa, elementarne nepogode, diverzije i dr.), opasnost od njegova izbijanja je velika. Kako se pravodobnim opažanjem i pravilnim načinom gašenja znatno smanjuju štete od požara, važna je provedba mjera kojima se sprječava njegov nastanak, te dobra organiziranost, opremljenost i uvježbanost, kako profesionalnih i dobrovoljnih vatrogasaca, tako i ostaloga pučanstva koje sudjeluje u gašenju požara i spašavanju ljudi i imovine (→ protupožarna zaštita). Vatrogasna tehnika postupno se razvijala tijekom duge povijesti borbe ljudi s vatrenom stihijom (→ vatrogastvo).

Sredstva za gašenje požara

Sredstva za gašenje požara tvari su koje se s pomoću aparata, armatura ili sustava za gašenje, uglavnom mlazom, dovode u prostor ili zonu požara, te svojim djelovanjem prekidaju proces gorenja. Kako su za početak gorenja (požara) potrebni goriva tvar, kisik i toplina kojom se goriva tvar zagrijava do temperature paljenja, sredstva za gašenje požara djeluju uklanjanjem barem jednoga od tih uvjeta, tj. ohlađivanjem, gušenjem (smanjivanjem koncentracije kisika) ili inhibicijski (usporavanjem gorenja). S obzirom na agregatno stanje, sredstva se dijele na čvrsta (prah, zemlja, pijesak), tekuća (voda, pjena, neki haloni) i plinovita (ugljikov dioksid, vodena para, neki haloni). Kao sredstvo za gašenje požara mogu poslužiti i eksplozivi s negativnom bilancom kisika (npr. trotil), te priručna sredstva (npr. prekrivači od pamuka ili vune). Voda je najstarije i najčešće sredstvo za gašenje požara čvrstih tvari (drvo, tekstil, ugljen, plastika, papir i dr.), djeluje ohlađivanjem, a nakon isparavanja i gušenjem. Upotrebljava se u obliku punoga ili raspršenoga mlaza, mlaza vodene magle ili pare. Pjena služi ponajprije za gašenje požara zapaljivih tekućina (benzin, ulje, alkohol i dr.), koje se zasniva na gušenju plamena i ohlađivanju materijala. Danas se ugl. rabe zračne (mehaničke) pjene, koje se dobivaju doziranjem pjenila (proteinskoga, fluoroproteinskoga, sintetskoga, fluorosintetskoga, univerzalnoga) u vodu (2 do 6%), te miješanjem te otopine sa zrakom s pomoću miješalica, mlaznica ili generatora pjene. Ugljikov dioksid (CO2) gasi požar gušenjem plamena, a ako je u čvrstom stanju (suhi led), tada i ohlađivanjem. Rabi se u zatvorenome, ugl. za požare na električnim instalacijama, a dolazi ukapljen u čeličnim bocama, ili pothlađen u velikim spremnicima. Halonima se skraćeno naziva skupina plinovitih halogeniranih ugljikovodika (sadrže fluor, klor i brom), koji inhibicijski djeluju na požar. Zbog razaranja ozonskoga Zemljina omotača danas se zamjenjuju sredstvima za gašenje koja imaju manji udjel klora, a time i manje škode ozonskomu omotaču. Obično se rabe sintetski dobiveni spojevi koji su po sastavu fluorirani derivati metana (trifluormetan), etana (pentafluoretan) ili propana (heptafluorpropan). Prah gasi požar gušenjem, rashlađivanjem i inhibicijskim djelovanjem.Već prema vrsti požara, primjenjuju se i različite vrste praha.

Vatrogasni pokretni uređaji i oprema

Vatrogasni pokretni uređaji i oprema obuhvaćaju ručne i prijevozne aparate za gašenje požara, vatrogasne cijevi, armature, pumpe, vatrogasna vozila, zrakoplove, helikoptere, brodove, zaštitnu opremu te uređaje i opremu za spašavanje i rad na visini. Aparati za gašenje požara sprave su za početno gašenje požara. Sadrže sredstvo za gašenje koje se pod djelovanjem unutarnjega tlaka (iznimno s pomoću ručne pumpe kod brentača) izbacuje iz spremnika aparata i usmjerava prema požaru. Razlikuju se prema sredstvu za gašenje (voda, pjena, prah, ugljikov dioksid, haloni) i prema masi (prijenosni i prijevozni). Vatrogasne cijevi i armature namijenjene su za dobavu sredstava za gašenje i regulaciju njegova protoka do mjesta gašenja. Vatrogasne su cijevi promjera 25, 52, 75 i 110 mm, a razlikuju se tlačne cijevi izrađene od gume ili plastike s vanjskom oblogom od tekstila (duljine oko 15 m) i usisne cijevi od gume s tekstilnim uloškom ili metalnom spiralom (duljine oko 1,6 m). Vatrogasne armature služe za međusobno spajanje vatrogasnih uređaja i opreme te za preraspodjelu toka, oblikovanje mlaza i usmjeravanje sredstva za gašenje, a takvi su npr. spojnice, hidrantni nastavci, sabirnice i razdjelnice, redukcijski ventili, različite vrste mlaznica, bacači vode ili pjene. Vatrogasne pumpe služe za dobavu sredstva za gašenje, ugl. su centrifugalne, a mogu biti prijenosne motorne pumpe, pumpe ugrađene u vozila ili stacionarne pumpe. Vatrogasna vozila mogu biti različitih namjena, a razvrstavaju se sukladno normama i namjeni. Vozila za gašenje požara mogu biti s prijenosnom motornom pumpom, za gašenje pjenom, za gašenje prahom ili kombinirana. Vozila za spašavanje s visina mogu biti s ljestvama, ili sa zglobnom hidrauličnom ili teleskopskom platformom (košarom). Tehnička vozila prevoze alate, aparate, sredstva i opremu, a služe pri raznolikim tehničkim intervencijama, pri nesrećama u prometu, spašavanju ljudi, imovine i ublažavanju bilo kakvih drugih opasnosti. Postoje i sanitetska vatrogasna vozila, vozila s opremom za zaštitu od opasnih tvari, zapovjedna vozila, opskrbna, za prijevoz vatrogasaca i dr. Specijalna vozila služe u zračnim lukama za gašenje požara na zrakoplovima, te su opremljena za spašavanje ljudi u zrakoplovnim nesrećama. Vatrogasni zrakoplovi i helikopteri ponajviše služe za gašenje šumskih požara, a djeluju izbacivanjem sredstva za gašenje (voda ili pjena) na požar iz zraka. Spremnike mogu imati ugrađene (ugl. zrakoplovi) ili podvješene (helikopteri), a pune ih na aerodromima, ili zahvaćanjem s vodene površine (→ hidroplan). Letjelice služe i za izviđanje prostora, prijevoz vatrogasne opreme i gasitelja, te za akcije traganja i spašavanja. Vatrogasni brodovi rabe se za gašenje požara plovnih objekata, transport vatrogasne tehnike i gasitelja, transport vode, te za spašavanje i evakuaciju ljudi i materijalnih dobara iz ugroženih područja. Zaštitna oprema može biti osobna (zaštitna odjeća i obuća, kacige, opasači, zaštitne maske) ili skupna (užad, odijela za zaštitu od topline, opasnih tvari ili radioaktivne kontaminacije, sprave za zaštitu dišnih organa, dozimetri i detektori, eksplozimetri, toksimetri, svjetiljke). Uređaji i oprema za spašavanje i rad na visini obuhvaćaju prijenosne vatrogasne ljestve, spusnice, uskočnice i uskočne jastuke te ostale specijalne naprave za spašavanje i samospašavanje.

Vatrogasni nepokretni (stacionarni) uređaji

Vatrogasni nepokretni (stacionarni) uređaji obuhvaćaju vodovodnu hidrantnu mrežu, te nepokretne sustave za gašenje. Hidrantnu mrežu čine hidranti raspoređeni na otvorenom prostoru ili unutar objekta (→ hidrant), a vodom se opskrbljuju iz cjevovoda koji je također dio mreže. Vanjska hidrantna mreža postavlja se u gradovima duž ulica, na trgovima, u parkovima, tvorničkim dvorištima i dr. Na cjevovod promjera najmanje 100 mm priključeni su hidranti međusobno udaljeni najviše 80 m. Unutarnja hidrantna mreža razvodi se unutar građevine, cjevovod je promjera najmanje 52 mm, a na njega se spajaju hidrantni ormarići s priključkom, vatrogasnom cijevi (do 30 m), mlaznicom i ključem. Nepokretni sustav za gašenje ugl. se razvodi unutar građevina, brodova i sl., gdje postoji povećana opasnost od požara ili bi mogući požari uzrokovali katastrofalne posljedice. Sastoji se od izvora ili spremnika sredstva za gašenje, cjevovoda i raspršivača, najčešće razmještenih pod stropom prostora koji se štiti, a aktivira se ručno ili automatski, na pobudu vatrodojavnoga sustava. Ti se sustavi razlikuju prema vrsti sredstava za gašenje (voda, pjena, ugljikov dioksid, halon, vodena para, prah). Često primjenjivan stacionarni sustav za raspršivanje vode sa zatvorenim cjevovodom poznat je pod engleskim nazivom sprinkler. U normalnom stanju cjevovod je ispunjen vodom pod tlakom, a gašenje se aktivira automatski, taljenjem ili pucanjem posebnoga umetka u raspršivaču pri povećanoj temperaturi. Takav se sustav rabi za zaštitu različitih vrsta građevina, od hotela, bolnica, vrtića, škola preko garaža i robnih kuća do skladišta i tvornica, a prednost mu je jednostavno održavanje, velika djelotvornost, činjenica da se pri gašenju aktiviraju samo mlaznice koje su u prostoru zahvaćenom požarom, pa su štete od vode malene, i dr.

Vatrodojavni sustavi

Vatrodojavni sustavi obuhvaćaju skup elemenata funkcionalno povezanih s namjenom ranoga otkrivanja požara, određivanja lokacije požara i davanja zvučnoga i svjetlosnoga alarma. Obično se sastoje od vatrodojavnika, vatrodojavne centrale, vatrodojavne mreže (instalacije), izvora električnog napajanja i alarmnoga uređaja. Vatrodojavnici (javljači požara) elementi su koji otkrivaju nastanak požara u određenom području. Ručni vatrodojavnik služi za uzbunjivanje, a osoba ga aktivira razbijanjem zaštitnoga stakla i pritiskom puceta. Automatski vatrodojavnici vrsta su senzora koji šalju signal o požaru u centralu, a prema veličini koju motre, razvrstavaju se na toplinske, dimne, plamene i kombinirane. Vatrodojavna centrala pokazuje stanje rada te nadzire vatrodojavni sustav i upravlja njime, obrađuje primljeni signal od vatrodojavnika, te može prema potrebi pokrenuti rad stabilnoga sustava za gašenje požara.

Citiranje:
vatrogasna tehnika. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 9. 12. 2022. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=63997>.