vazalitet (njem. Vasallität, prema Vasall < vazal) (vazalstvo), općenito, ovisnost, podvrgnutost, podložnost. U Germanâ, poseban osobni odnos vjernosti vazala prema svojemu senioru (starješini, gospodaru), ali i seniora prema vazalu. Osnivao se simboličnim činom, zvanim commendatio, tako da je vazal svoje sklopljene ruke položio u ruke seniora i pritom mu se zakleo na doživotnu vjernost i na službu dostojnu slobodna čovjeka (lat. servitia ingenua ili ordines), napose na vojnu službu. U zakletvi je vazal priznavao i sudbenu gospodarevu vlast nad sobom. Senior je bio dužan vazalu pružiti zaštitu. Uz beneficijalni sustav, vazalitet je drugi važan element u razvoju eur. feudalizma. Osobni odnos u okviru vazaliteta vrlo je važan element društv. kohezije u sr. vijeku. I za seniora i za vazala to je bio svojevrstan društveni ugovor, u kojem su obje strane imale i prava i obveze. Kršenje ugovora s bilo koje strane povlačilo je za sobom prestanak obveza oštećenika prema drugoj strani. Pojam vazalitet koristi se i za označivanje odnosa podređene države prema dominirajućoj, kako u različitim pov. razdobljima tako i danas.
