velarni suglasnik (velar, stražnjonepčanik, zadnjonepčanik, jedrenik), suglasnik koji se artikulira u području mekoga nepca, koje se još naziva i stražnjim nepcem (lat. velum). Jezici svijeta uobičajeno koriste u razlikovne svrhe nekoliko tipova velarnih suglasnika. Tako hrvatski jezik u svojem fonemskom sustavu ima praskave velare (okluzive) /k/ i /g/ te tjesnačni (frikativ) h, koji se u Međunarodnoj fonetskoj transkripciji označuje simbolom /x/. Neki drugi jezici, poput engleskoga, imaju i druge tipove razlikovnih velara – nazalni /ŋ/, npr. završni glas u riječi sing »pjevati«, zvučni tjesnačnik /γ/ u nizozemskom, približnik /ɰ/, npr. u nekim jezicima australskih domorodaca, ili lateralni približnik (aproksimant) /l/, karakterističan za neke jezike američkih Indijanaca.
