veleizdajnički proces, montirani sudski proces protiv srpskih političara u Hrvatskoj za trajanja aneksijske krize (1908–09). Potaknuo ga je austrijski ministar vanjskih poslova A. L. von Aehrenthal radi zastrašivanja javnosti i političara sklonih stvaranju južnoslavenske države, a optuženici su bili većinom članovi Srpske samostalne stranke (SSS), koja je djelovala unutar Hrvatsko-srpske koalicije, tada najjače stranke u Hrvatskom saboru. Sudskomu procesu prethodilo je podizanje optužnice (u siječnju 1909) protiv 53 srpska političara, na čelu s braćom S. Pribićevića, Adamom i Valerijanom. Njima se pripisivalo da su u Hrvatskoj, Dalmaciji i BiH, uz pomoć vojnih snaga iz Srbije i Crne Gore, planirali provesti priključenje južnoslavenskih zemalja Monarhije Kraljevini Srbiji. Proces je započeo u Zagrebu 3. III. 1909., a jedini dokaz optužbe bila je brošura Finale, agenta bečke vlade Đorđa Nastića, koja je sadržavala niz krivotvorenih dokumenata. Iako je obrana na čelu s H. Hinkovićem dokazivala neistinitost optužbi, odlučnu ulogu u razotkrivanju pozadine procesa imao je češki političar T. G. Masaryk, koji je tekstovima u europskom tisku otkrio njegov stvarni smisao. No završetkom aneksijske krize požuren je i završetak suđenja. Pritom su 33 optuženika bila osuđena, među kojima A. i V. Pribićević (5. X. 1909), na 12 godina zatvora. Osuđenici su 1910. bili abolirani.
