struka(e):

velemajstor, vrhunski naslov u šahu. Svjetska šahovska federacija na svojem kongresu 1949. odlučila je proglašavati naslove velemajstora i međunarodnih majstora. Do tada se velemajstorom oslovljavalo pobjednika najvažnijih turnira, a prvi ga je 1900. za sebe upotrijebio njemački šahist Siegbert Tarrasch. Prvih godina naslovi su bili prihvaćeni glasovanjem (aklamacijom) u povjerenstvu i proglašavani na skupštini Svjetske šahovske federacije (FIDE). Na kongresu 1950. bilo je proglašeno prvih 27 velemajstora, među kojima su bili Mihail Botvinik, Max Euwe, Paul Keres, Vasilij Smislov. Naslov velemajstora bio je uveden 1953. za dopisni šah, 1972. za šahovsku kompoziciju, a 1976. za šahistice. Nona Gaprindašvili prva je osvojila naslov u ženskoj i u muškoj konkurenciji. Od hrvatskih šahista naslov su osvojili Mijo Udovčić (1962), Mato Damjanović (1964), Bojan Kurajica (1974), Dražen Marović (1975), Krunoslav Hulak (1976), Vlatko Kovačević (1976), Ivan Nemet (1978), Juraj Nikolac (1979) i dr. Mirjana Medić, Lara Stock i Valentina Golubenko su velemajstorice. Velemajstori dopisnog šaha su Pavao Keglović, Davor Krivić i Leonardo Ljubičić, a titulu velemajstorice ima Maja Zelčić. U problemskom šahu Nenad Petrović (1947) i Hrvoje Bartolović (1980) su velemajstori za šahovsku kompoziciju, a Marko Filipović je velemajstor rješavanja šahovskih problema.

Citiranje:

velemajstor. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/velemajstor>.