Tabor, Veliki

Tabor, Veliki, srednjovjekovni grad (burg) kraj sela Desinića u Hrvatskom zagorju. Izgrađen vjerojatno u drugoj polovici XV. st. na području vrbovečkoga ili velikotaborskoga vlastelinstva. Tim je vlastelinstvom od XIV. st. upravljala obitelj Celjski; nakon njezine propasti sredinom XV. st. nalazio se u vlasništvu slavonskoga bana J. Vitovca i njegovih sinova (1457–86), hrvatsko-ugarskoga kralja Matije Korvina i njegova sina Ivaniša (1486–1502), obitelji Ratkaj (do 1793), a zatim ga je preuzela Ugarska komora. Pretpostavlja se da je utvrda Veliki Tabor bila izgrađena za uprave I. Korvina i obitelji Ratkaj. U izvorima se prvi put spominje 1497. kao Thabor aliter Vrbowicz, a u ispravi iz 1513. kao Veliki Tabor (Naghthabor). Ujedno se spominje i pod nazivom Vingrad. Do I. svjetskoga rata često je mijenjao vlasnike, a tada je služio kao zatvor. God. 1919–38. bio je u vlasništvu slikara O. Ivekovića. Uz Veliki Tabor vezana je legenda o Veroniki Desinićkoj. Danas je spomenik nulte kategorije.