struka(e):
Veljačić, Čedomil
hrvatski filozof i orijentalist
Rođen(a): Zagreb, 18. VI. 1915.
Umr(la)o: San Francisco, 28. XII. 1997.

Veljačić, Čedomil, hrvatski filozof i orijentalist (Zagreb, 18. VI. 1915San Francisco, 28. XII. 1997). U Zagrebu završio studij filozofije i 1962. doktorirao tezom Komparativno izučavanje indijske i evropske filozofije – Stari vijek. Sredinom 1960-ih bio je gostujući profesor na indijskim sveučilištima u Madrasu, Delhiju i Šantiniketanu, a 1966. otišao je na Śri Lanku, gdje je stupio u budistički (theravādski) prosjački red uzevši redovničko ime Bhikkhu Ñānajīvako. Potkraj 1980-ih, narušena zdravlja, preselio se u budističko naselje City of Ten Thousand Buddhas u Kaliforniji, SAD. Veljačićev rad obilježen je idejom i metodom komparativne filozofije. Razvijajući komparativnofilozofske ideje Paula Masson-Oursela i Jaspersov nazor o osovinskom razdoblju u povijesti mišljenja (oko VI. st. pr. Kr.) kada se postavljaju temelji svoj kasnijoj razgranatosti filozofskog mišljenja na euroazijskom prostoru, Veljačić je nastojao proniknuti u središnji tok filozofskog mišljenja toga, po njem, bitno jedinstvenoga prostora. Pritom se okrenuo Kantu i fenomenologiji utemeljenoj na analizi struktura mišljenja i reduktivnom ograničavanju »teorijskog uma«, koji se na istočnoj (indijskoj) strani očituju prije svega u učenjima Bude, a na zapadnoj kod Pirona, Kanta i Husserla. U samom je središtu te tradicije mišljenja neposredni uvid u jedinstvo ethosa i gnosisa. Stajalište da je mišljenje u bitnome praktičko mišljenje dovelo ga je naposljetku u budističko redovništvo i pustinjačko osamljivanje. U razdoblju života na Śri Lanki pisao najviše o ranoj budističkoj filozofiji. Iz tih je tekstova razvidna Veljačićeva okrenutost prema specifičnom (»budističkom«) egzistencijalizmu fenomenološke orijentacije. Bavio se i prevođenjem, posebno ranobudističke filozofije (Budini govori) i pjesništva (Pjesme prosjaka i prosjakinja, 1977). Značajnija djela: Filozofija istočnih naroda (I–II, 1958), Schopenhauer i buddhizam (Schopenhauer and Buddhism, 1970), Razmeđa azijskih filozofija (I–II, 1978), Indijska i iranska etika (s Radom Iveković, 1980), Od Nepala do Cejlona (1981), Ethos spoznaje u evropskoj i indijskoj filosofiji (1982), Studije iz komparativne filozofije (Studies in Comparative Philosophy, I–II, 1983–2004), Pisma s pustinjačkog otoka (1986).

Citiranje:

Veljačić, Čedomil. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/veljacic-cedomil>.