veratrin (prema znanstv. lat. Veratrum [officinale]), smjesa alkaloida iz pojedinih vrsta porodice ljiljana (Liliaceae). Izolirao ga je 1819. njemački ljekarnik Carl Friedrich Wilhelm Meissner iz sjemena srednjoameričke biljke sabadile. Glavni su sastojci steroidni alkaloidi, odnosno cevadin i veratridin u sabadile; protoveratrin A i B, veratridin i jermin u bijele čemerike Veratrum album (→ čemerika), te zigacin i zigadenin u biljaka roda Anticlea (prije Zigadenus).
Veratridin je agonist natrijevih ionskih kanala, odnosno sprečava zatvaranje (inaktivaciju) kanala. Zbog naglog ulaska natrija u stanicu, nastaju uzastopni akcijski potencijali i dolazi do spontanog izbijanja električne aktivnosti neuronskih aksona. Vrlo je otrovan. Djeluje na srce i krvne žile, disanje, živčana vlakna, mišiće. Nakon primjene, u početku podražuje, a potom izaziva potpunu kljenut perifernih živaca. Prema Gaju Pliniju Sekundu Starijem, rabio se u starome vijeku kao otrov na strelicama te u mastima protiv neuralgija lica, u obliku pilula, tinktura i intravenoznih injekcija za sniženje tlaka i anesteziju. Nekad se rabio kao insekticid. Ni jedno sredstvo s djelatnom tvari veratridinom ili cevadinom nema dozvolu za suzbijanje štetnika u Hrvatskoj u 2023. godini.
