Verković, Stjepan (Stefan), srpski povjesničar i kolekcionar (Ugljara, BiH, 1827 – Sofija, 30. XII. 1893). Jedno vrijeme franjevački redovnik, studirao teologiju u Zagrebu, gdje se upoznao s Lj. Gajem i idejama hrvatskog narodnog preporoda. God. 1848. otišao u Beograd, gdje je postao suradnik I. Garašanina, u čijoj je službi kao srpski agent održavao veze sa srpskim književnikom M. Banom. Na Garašaninovu je preporuku otišao u Makedoniju, gdje se 1850–69. bavio arheologijom i sakupljao narodne pjesme. Od 1857. bio je nastanjen u Seresu, potom u Rusiji, a od 1891. u Bugarskoj. Pjesmom o Orfeju, koju je pronašao njegov sakupljač Jovan Popilijev-Golganov, uklopljenoj u zbirku Veda Slovena (I–II, 1874–81), u kojoj se Rodopi navode kao kolijevka Slavena, pokušavao je dokazati da Bugari i ostali Slaveni potječu od Tračana te da su pripadali »sanskrtskoj rasi«, pa je sve kasnije radove posvetio dokazivanju autentičnosti svoje teorije. Ostala djela: Narodne pesme makedonski Bugara (1860), Topografsko-etnografski opis Makedonije (Topografičesko-êtnografičeskij očerk Makedonii, 1889).