Vesna (praslav.), slavenska božica proljeća, njegova personifikacija. Ime joj dolazi od stare indoeuropske riječi za to godišnje doba (sanskrt. vasantás: proljeće, svitanje). U obredima na kraju zime Vesna se otvara i s njom se otvara zemlja, uspostavlja se živa veza između biljnoga svijeta i podzemnoga u kojem je blago i bogatstvo. Time se otvara rodnost i plodnost. Vesna se stoga u obredima zaziva, prati i dovodi. Stari Slaveni (ponajviše Istočni) štovali su ju kao božicu mladosti, te ju predstavljali kao mladu i lijepu djevojku, koja pristiže na ralici ili drljači. Njezin dolazak bio je slavljen pjesmama, plesovima, paljenjem krjesova i darovima.
