struka(e): nizozemska i flamanska književnost

Vijftigers [vi'ftiγərs] (nizozemski: Pedesetaši; nazvani i Beweging van vijftig: Pokret pedesetih), nizozemski književni pokret nastao 1950-ih. Skupina nizozemskih i flamanskih autora koji su oko 1950. počeli objavljivati eksperimentalnu, »atonalnu« poeziju. Oblikovala se pod utjecajem likovnih umjetnika okupljenih u skupinu COBRA. Isprva su objavljivali u časopisima Het Woord, Reflex i Cobra, 1950. su »osvojili« Podium, te svojim glasilima učinili Braak i Blurb. Vijftigers su se posebno oštro opirali kultu ličnosti i intelektualizmu. Težili su iracionalnomu, intuitivnomu poimanju pjesništva i oslobođenju od idealizirane slike svijeta koja je dovela do društva punoga laži i konačno do II. svjetskog rata. Umjetnost se morala vratiti svojemu naravnom obliku: stvaralačku snagu, prisutnu u intuiciji svakoga ljudskog bića, trebalo je osloboditi svih stega. Pjesnik se trebao naučiti igrati jezikom, kao što to čine djeca ili su činili prvi ljudi. Svi ti zahtjevi katkada su vodili k teško razumljivu ili potpuno nerazumljivu pjesništvu. Eksperimentiranje zvukom, oblikom riječi, gramatikom, tipografijom i interpunkcijom još više je problematiziralo razumljivost. Najznačajniji su Pedesetaši: Remco Campert, H. Claus, Jan Hanlo, Rudy Kousbroek, Gerit Kouwenaar, Lucebert, Sybren Polet, Paul Rodenko i Simon Vinkenoog. Preteča pokreta bio je Hans Loodeizen.

Citiranje:

Vijftigers. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 18.4.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/vijftigers>.