struka(e):
Viktor Emanuel II.
sardinski i talijanski kralj
Rođen(a): Torino, 14. III. 1820.
Umr(la)o: Rim, 9. I. 1878.

Viktor Emanuel II. sardinski i talijanski kralj (Torino, 14. III. 1820Rim, 9. I. 1878). Kraljevinom Sardinijom i Pijemontom vladao od 1849. Prihvativši liberalni ustav od 1848., usmjerio je aktivnost prema ujedinjenju Italije; u tim nastojanjima najistaknutiji mu je suradnik bio C. B. Cavour. Nakon francusko-pijemontskih pobjeda nad Austrijom kraj Solferina i Magente (1859) stekao je Lombardiju, potom Toskanu, Parmu, Modenu, u kojima su svrgnute dotadašnje vladarske dinastije, i dio Papinske Države (Romagnu), dok je Francuskoj u zamjenu za njezinu podršku prepustio Nicu i Savoju. Nakon Garibaldijeva pohoda 1860–61. pripojio je i Kraljevstvo obiju Sicilija te je 17. III. 1861. proglašen prvim kraljem Italije. Iako su Austrijanci pobijedili Talijane kraj Custoze i Visa 1866. proširio je iste godine Italiju na područje Veneta, a nakon abdikacije Napoleona III. 1870. uspostavio je vlast nad Lacijom i Rimom čime je završen proces ujedinjenja Italije. Nosio je naslov »otac domovine« (Padre della Patria).

Citiranje:

Viktor Emanuel II.. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/viktor-emanuel-ii>.