Vilhar, Franjo Serafin, hrvatski skladatelj i zborovođa slovenskoga podrijetla (Senožeče kraj Postojne, Slovenija, 5. I. 1852 – Zagreb, 4. III. 1928). Studij završio u Pragu na Orguljaškoj školi (František Blažek, František Zdeněk Skuherský). Godine 1873–81. bio je zborovođa u Temišvaru, gdje je utemeljio i glazbenu školu. U Hrvatsku je došao 1881. i trajno ostao. Bio je ravnatelj glazbenoga zavoda u Karlovcu (1881–84), zborovođa u Sisku (1884–86), Splitu (1886–89) i Gospiću (1889–91), regens chori u crkvi sv. Marka u Zagrebu (od 1891), te nastavnik pjevanja i zborovođa. Vilhar je najznačajniji hrvatski skladatelj nehrvatskoga podrijetla tijekom posljednjih desetljeća XIX. st. i na prijelazu u XX. st. Skladao je više od 300 djela, znatnim dijelom temeljenih na elementima hrvatskih folklornih napjeva, koje je i sam sakupljao. Najuspjeliji su mu zborovi s rodoljubnom i romantičko-lirskom tematikom (Slovenac i Hrvat, Rasti ružo i dr.) i solo popijevke (Mornar, Nezakonska mati, Oj vi magle, Prvi cjelov i dr.). Obrađivao je i narodne napjeve za zbor te skladao instrumentalne skladbe (za glasovir, gudaći kvartet, uvertire, Hrvatski plesovi za orkestar) i scenska djela (tri opere i jedna opereta).
