struka(e):
Vilov, Stjepan
hrvatski jezikoslovac i svećenik
Rođen(a): Budim, potkraj XVII. st.
Umr(la)o: Budim, 5. XI. 1747.

Vilov, Stjepan, hrvatski jezikoslovac i svećenik (Budim, potkraj XVII. st.Budim, 5. XI. 1747). Pripadao je franjevačkomu redu i budimskomu kult. krugu, gdje je na franjevačkom visokom učilištu predavao filozofiju i dogmatsko bogoslovlje te je bio u tri navrata gvardijanom franjevačkoga samostana. Postigao je naslov jubilarnoga lektora te postao doživotnim dekanom budimskih visokih škola. Predavao je i na visokom bogoslovnom učilištu u Osijeku od 1724. do 1729. Pisao je teološke traktate i priručnike na latinskom jeziku. Njegovo je najznačajnije djelo na hrvatskome rasprava u dijaloškom obliku Razgovor prijateljski među kerstjaninom i ristjaninom (1736), koja sadrži tri Opomene, tj. naputke za bilježenje pojedinih glasova. U njima je pokušao prevladati dvojnu uporabu talijanskog i madžarskog grafičkog sustava kakva je tada bila raširena na tlu Slavonije i među podunavskim Hrvatima te je za afrikate predložio rješenja: cx-dž, ch-ć, gj-đ, lj-lj, nj-nj, ss-š, x-ž. Njegova se grafijsko-pravopisna rješenja smatraju dragocjenim prinosom u pokušaju stvaranja jedinstvenoga pravopisa na hrvatskom području u XVIII. st. Ostala djela: Rasprava o jednom i trojnom Bogu (Tractatus de Deo uno et trino, 1727/28), O Svetom pismu (De sacra Scriptura, 1735/36).

Citiranje:

Vilov, Stjepan. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/vilov-stjepan>.