struka(e):

Visconti [visko'nti], dvije talijanske srednjovjekovne plemićke obitelji. Prva, kronološki starija obitelj, stekla je ugled u Pisi potkraj XII. i početkom XIII. st., a potom na Sardiniji, gdje su članovi obitelji u XIII. st. postali vladari državice Gallure. Kronološki mlađa obitelj Visconti stekla je utjecaj na području Lombardije, gdje je 1277–1447. gospodarila Milanom, a od 1395. njezini su članovi nosili nasljednu vojvodsku titulu. Isprva su pripadali nižemu plemstvu (capitanei), a potkraj X. st. nadbiskup Landulf od Milana ustupio im je znatne posjede te su prije 1070. stekli naslov vikonta, koji se prenosio u muškoj lozi. Ubrzo se obitelj podijelila u više ogranaka. Utemeljitelj dinastije u Milanu bio je nadbiskup Ottone, koji je 1277. preuzeo nadzor nad gradom iz ruku takmaca, obitelji Della Torre. Najznamenitiji predstavnik te kuće bio je Gian Galeazzo (1351–1402), zvan Biscione (Vrskavac). Isprva je držao sinjoriju u Paviji, a Milanom je zavladao zbacivši strica Bernabòa. Prva njegova supruga Izabela od Valoisa donijela mu je naslov grofa od Vertusa u Champagnei, te se nazivao conte di Virtù. God. 1385. ujedinio je sve obiteljske posjede i postao gospodarom gotovo cijele sjeverne Italije, a deset godina poslije stekao je vojvodski naslov te 1402. napao i osvojio Firencu i Bolognu. Bio je utemeljitelj (kartuzijanskoga) samostana Certosa di Pavia, dovršio je gradnju kaštela u Paviji, koju je započeo njegov otac (ondje se nalazila njegova čuvena biblioteka), te je unaprijedio radove na milanskoj katedrali. Njegova kći Valentina udala se za vojvodu Luja Orleanskoga i bila je baka francuskoga kralja Luja XII.; na tom je braku Francuska poslije temeljila svoje nasljedno pravo nad Milanom.

Citiranje:

Visconti. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/visconti>.