Vižinada (talijanski Visinada), selo i općinsko središte u Istri, 18 km sjeveroistočno od Poreča; 269 st. (2021). Leži na visini od 257 m, iznad doline rijeke Mirne, uz cestu Pula–Kopar–Trst. Župna crkva sv. Jeronima sagrađena je 1837–40. u neoklasicističkom stilu na mjestu starije crkve iz XVI. st. Oko mjesnoga trga ispred župne crkve nalazili su se središnji objekti u naselju: fontik, cisterna, loža te palače obitelji Grimani i Facchinetti. Na rubovima naselja romaničke su crkve sv. Ivana Krstitelja i sv. Barnabe. Na brežuljku Božje polje (udaljen 3 km) kasnogotička crkvica sv. Marije od Polja (XV. st.). Uz nju je nekoć bio samostan templara (XII–XIV. st.), potom ivanovaca (XIV–XVI. st.) te glagoljaša trećoredaca (1536–1806). Poljodjelstvo (vinova loza i dr.); stočarstvo (svinja, govedo). – Smješteno na povoljnom prometnom položaju, područje Vižinade bilo je naseljeno u prapovijesti (ostatci gradina u okolici naselja), u antičko doba (antički natpisi u selima Žudetići i Maštelići) i u ranom srednjem vijeku. U pisanim vrelima prvi je put zabilježeno 1177. kao posjed porečkih biskupa. Od XII. do XV. st. Vižinada je bila u posjedu različitih plemićkih obitelji. Početkom XVI. st. pripala je Veneciji i ubrzo (1530) postala feud mletačke plemićke obitelji Grimani. Tijekom ranoga novog vijeka demografski je i gospodarski stradala u različitim poharama i ratnim pustošenjima te su ju, kao i mnoga druga istarska naselja, mletačke vlasti naselile izbjeglim stanovništvom iz Dalmacije i Bosne.
