Vladislav I. Łokietek

Vladislav I. Łokietek [łok’e'tek], poljski kralj od 1320 (?, između 1259. i 1260 – Krakov, 2. III. 1333). Sin Kazimira Kujavskoga. Za njegove je vlasti Poljska obnovila samostalnost nakon kratkoga razdoblja češke prevlasti. Od 1275. bio je brzesko-kujavski vojvoda. U borbama s poljskim feudalcima i češkim kraljem Václavom II. osvojio je 1306. Krakov i 1314. Veliku Poljsku; istodobno je izgubio Pomorje (1308) i Kujaviju, koje je zauzeo Njemački viteški red. Godine 1320. okrunio se poljskom krunom. Radi zaštite sklopio je dinastičke veze s Ugarskom (njegova se kći udala za hrvatsko-ugarskoga kralja Karla I. Roberta) i s Litvom (sin mu se Kazimir oženio s kćeri litavskoga kneza). Godine 1316–17. i 1326–29. ratovao je protiv Brandenburga, a 1326–33. protiv Njemačkoga viteškoga reda. Prijestolnicu prenio u Krakov.