Vlaisavljević, Vlado

Vlaisavljević, Vlado (Vladislav), hrvatski književnik (Jastrebarsko, 14. VII. 1900Jastrebarsko, 8. III. 1943). Nakon nekoliko razreda napustio građansku trgovačku školu na Sušaku. U književnosti se javio potkraj 1920-ih, poezijom i proznim radovima u periodici. Objavio je samostalnu zbirku pjesama Kruha i srca (1937), ciklus od 10 pjesama Večeri nad zemljom u zbirci Ranjeni galeb: pjesme šestorice (s F. Alfirevićem, S. Alićem, I. Balentovićem, G. Krklecom i N. Šopom, 1942) te zbirku novela San i java (1942). Lirik impresionističkih slika (motivi prirode i pejzaža), pjesnički mu je izričaj često građen na etičkim, psihološkim i socijalnim dihotomijama. Sklon dekorativnim elementima, kritika mu je zamjerala necjelovitost i estetsku nedotjeranost. Zaokupljen čovjekovom životnom stvarnošću, obilježenom gotovo uvijek nekom tragedijom (Balada o Tounjčici); naraciju gradio na crtanju unutarnjih, duševnih stanja, posežući za naturalističkim slikama kako bi pojačao osjećaj tragičnosti ljudske sudbine, osamljenosti i ništavila.

Citiranje:
Vlaisavljević, Vlado. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 14. 4. 2021. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=65052>.