Voćin, naselje i općinsko središte u Podravini, 25 km jugozapadno od Slatine; 956 st. (2021). Leži na obali Voćinske rijeke (Voćinski potok), na 215 m apsolutne visine. Kasnogotička župna crkva Pohoda Blažene Djevice Marije (Gospa Voćinska; sagrađena oko 1500., srušena 1991; u tijeku je obnova). Povrh naselja ruševine srednjovjekovnog burga (Athyn ili Othyn). Poljodjelstvo (žitarice i dr.); stočarstvo (svinja, govedo, ovca). Ribnjaci (1 ha; šaran, amur i dr.). Drvna (pokućstvo; pilana) industrija. – Početkom XIII. st. voćinsko je područje bilo u sastavu vlastelinstva Novak, u posjedu Gyule Šikloškoga iz roda Khan i roda Tome »Bana«. Kralj Karlo I. Robert darovao je 1317. voćinsko vlastelinstvo članovima roda Aba. U srednjem vijeku u Voćinu se spominje župna crkve sv. Nikole, koja je zabilježena u popisu župa Zagrebačke biskupije iz 1334. Početkom XV. st. pojedini članovi roda Aba izgubili su voćinski posjed zbog pristajanja uz kralja Ladislava Napuljskoga, ali su, pošto ih je Sigismund Luksemburgovac pomilovao, ubrzo povratili nekadašnje vlasništvo. Njihovim izumrćem posjed je 1434. pripao obitelji Gorjanski, a kada je ta obitelj izumrla, vlastelinstvo je promijenilo nekoliko vlasnika (kralj Matija Korvin, Katarina – udovica kneza Ivana Krbavskog, Eufrozina – udovica Joba Gorjanskog, obitelji Somi). Vlasnice posjeda Katarina i Eufrozina osnovale su u lipnju 1496. opservantski franjevački samostan u Voćinu, posvećen Bl. Djevici Mariji. God. 1507. voćinsko vlastelinstvo stekao je Benedikt Batthyány te je ono u sastavu posjeda njegovih nasljednika ostalo do osmanskoga osvojenja 1543. Oslobođenjem od Osmanlija 1687. Leopold I. Habsburški darovao ga je obitelji Caraffa, 1765. pripalo je Dvorskoj komori, a 1777. Ivanu Nepomuku Jankoviću de Pribert. Smrću Ladislava Jankovića 1896. vlastelinstvo je kupio Edmund Guttman de Gelse i njegova braća. Dvorac u Voćinu spalili su seljaci 1918. Broj stanovnika rastao je do II. svjetskoga rata (1980 st. 1931), od kada postupno pada. U II. svjetskom ratu oko Voćina su se vodile u tri navrata velike borbe između partizanskih jedinica i vojske NDH. U Domovinskom ratu zauzele su ga srpske snage, a potkraj 1991. oslobodile jedinice Hrvatske vojske. Srpske su snage pri povlačenju srušile crkvu Pohoda Blažene Djevice Marije (od kraja XIX. st. važno marijansko svetište u Slavoniji).
