voćke, višegodišnje drvenaste kulturne biljke (osim jagode, koja je zeljasta). Uzgajaju se u obliku stabla (jabuka, kruška, trešnja, orah i dr.), grma (lijeska, šipak ili mogranj, ribiz, ogrozd i dr.) ili polugrma (malina, kupina bez trnja). Prema visini debla voćke se dijele na: niskostablašice, polustablašice i visokostablašice. Krošnja može biti različita oblika, pa postoji velik broj uzgojnih oblika: prostorni (piramidalna krošnja, šuplja krošnja i dr.), plošni (palmete) i u pravcu (kordonci).
Voćke koje se uzgajaju u Hrvatskoj najčešće se razvrstavaju u pet velikih skupina: jezgričave ili zrnate voćke (jabuka, kruška, dunja, oskoruša, mušmula), koštičave voćke ili koštunice (trešnja, višnja, šljiva, breskva i marelica), lupinaste ili jezgraste (orah, lijeska, badem, kesten), grmolike ili jagodaste (malina, kupina, ribiz, ogrozd, borovnica, jagoda) i južne voćke (limun, naranča, mandarina, smokva, maslina, šipak ili mogranj, kaki, rogač, žižula, kivika i dr.).
Unutar pojedinih vrsta voćaka postoji velik broj sorti koje se međusobno razlikuju po mnogobrojnim morfološkim i gosp. svojstvima. Tako se primjerice sorte jabuka i krušaka dijele prema vremenu dozrijevanja na ljetne, jesenske i zimske, a ostale vrste dijele se na rane, srednje rane i kasne.
U proizvodnji se uzgajaju samo sorte poznatih, gospodarski vrijednih svojstava, koja se na potomstvo prenose samo vegetativnim razmnožavanjem, najčešće cijepljenjem na podloge ili ukorjenjivanjem zrelih ili zelenih reznica uz primjenu regulatora rasta ili kloniranjem (in vitro). Sjetva sjemena koristi se samo u proizvodnji podloga na koje se cijepe plemenite sorte.
Voćke se uzgajaju u voćnjacima, koji mogu biti različite veličine. Prema intenzivnosti uzgoja voćnjaci su ekstenzivni, poluintenzivni i intenzivni. Već prema namjeni, razlikuju se voćnjaci za domaće potrebe (voćnjak-vrt), za proizvodnju za tržište i za proizvodnju sirovine za preradbu. Voćnjaci specijalne namjene jesu: sortimentski, kolekcijski, matični, pokusni i demonstracijski. Danas se pretežno podižu homogeni ili monokulturni voćnjaci, s jednom voćnom vrstom, a više sorti. Manje privredno značenje imaju mješoviti voćnjaci, gdje se uzgaja više vrsta i sorti voćaka. U suvremenim voćnjacima različite gustoće sklopa (broj voćaka na 1 ha) uz intenzivnu pomotehniku i agrotehniku postižu se obilni prirodi (za jabuke i kruške 40 do 60 t/ha, breskve 20 do 30 t/ha, trešnje i višnje 15 do 18 t/ha, maline 6 do 10 t/ha i jagode 8 do 15 t/ha).
