Vodička [vo'ḑička], Felix, češki književni povjesničar i teoretičar (Innsbruck, Austrija, 11. IV. 1909 – Prag, 5. I. 1974). Jedan od čelnih predstavnika praške književnoznanstvene zajednice od 1930-ih do 1970-ih. Postupcima poredbene književnosti pokazao je vezu početaka češkoga preporoda s europskim predromantizmom, a funkcionalističku koncepciju jezika Praškoga lingvističkoga kruga (→ praška škola) i zasade strukturalističke teorije književnosti primijenio je (već 1942) u osmišljavanju strukturalističke povijesti književnosti. Pridonio i teoriji književne recepcije. Važnija djela: O pjesničkom jeziku (O básnickém jazyce, s B. Havránekom i J. Mukařovským, 1947), Početci novočeške beletristike (Počátky krásné prózy novočeské, 1948), Putovi i ciljevi preporodne književnosti (Cesty a cíle obrozenské literatury, 1958), Struktura razvoja (Struktura vývoja, 1969).
