Vogt [fo:kt], Carl, njemački filozof i prirodoslovac (Gießen, 5. VII. 1817 – Ženeva, Švicarska, 5. V. 1895). Studirao filozofiju i medicinu u Bernu. Živio u Francuskoj i Italiji, bio profesor geologije i zoologije u Ženevi, nakon povratka u Njemačku 1847. postao član parlamenta. Vogt je bio glavni zastupnik materijalizma u Njemačkoj. Popularizirajući darvinizam, u knjizi Slijepa vjera i znanost (Köhlerglaube und Wissenschaft, 1854) iznio je tezu da je mišljenje izlučevina mozga, odn. da su misli prema mozgu isto što i žuč prema jetri ili urin prema bubrezima. Vogt je napisao mnoge studije iz područja zoologije i anatomije u kojima je popularizirao filozofiju prirode. Kritiku Vogtovih političkih stajališta i filozofije prirode iznio je K. Marx u knjizi Gospodin Vogt (Herr Vogt, 1860). Ostala važnija djela: Prirodna povijest postanka (Natürliche Schöpfungsgeschichte, 1849), Predavanja o čovjeku (Vorlesungen über den Menschen, 1863).