vojne vježbe, najsloženiji oblik voj. obuke kojim se pojedinci, postrojbe, ustanove, stožeri i zapovjedništva oružanih snaga praktično obučavaju za provedbu borbenih i neborbenih zadaća. Ciljevi su voj. vježbi osposobljavanje za djelovanje, provjera bojne spremnosti, tehn. opremljenosti i obučenosti, praktično ispitivanje doktrinskih i drugih odredaba pravilnika i normi, ispitivanje novih oružja i oružnih sustava i dr. Vježbu obično vodi nadređeni zapovjednik, a kadšto se određuje posebno nadzorno ili sudačko tijelo. S obzirom na cilj, vježbe mogu biti stožerne, za uvježbavanje zapovjedništva i stožera, ili taktičke, za uvježbavanje postrojbi u stvarnim ili pretpostavljenim uvjetima. Taktičke se vježbe izvode kao jednostrane (bez protivnika), jednostrane s imitiranjem protivnika (protivnik se označava vatrom ili manjom postrojbom koja na zemljištu proigrava suprotnu stranu) i dvostrane. Prema sudionicima (igračima), vježbe mogu biti jednorodne, višerodne, združene (višegranske) i višenacionalne. Vježbe se obično provode na vojnom → poligonu (vježbalištu), a radi uštede resursa dio se vježbi provodi i na računalu (simulacijske vježbe).
