vojno graditeljstvo, dio graditeljstva koji se bavi projektiranjem, izgradnjom, upravljanjem i održavanjem voj. građevina. Vojni su se objekti počeli graditi već u pradavno doba, u obliku → utvrda ili fortifikacija. Izgradnju su na području starog Egipta i Asirije vodili vješti inženjeri, za Aleksandra III. Velikoga osvojene je gradove utvrđivalo pokoreno pučanstvo, a u starom Rimu te su radove izvodili vojnici. U sr. vijeku počeli su se javljati specijalizirani voj. inženjeri, a u XVIII. i XIX. st. radove su postupno preuzimale inženjerijske postrojbe (inženjerija), dok su vođenje gradnje svih objekata u većim garnizonima preuzeli časnici inženjeri. Takav se trend nastavio i u XX. st., kada se, osim inženjerije koja se ugl. bavi izgradnjom putova i mostova, svladavanjem vodenih zapreka, zaprječivanjem, utvrđivanjem, maskiranjem i dr., zbog opsega i raspršenosti graditeljskih radova u nekim državama ustrojavala i graditeljska služba. Danas, međutim, vrlo mali broj država ima posebnu voj. graditeljsku operativu, već se izgradnja stalnih voj. objekata ugl. prepušta civilnim poduzećima; takav je slučaj i u Oružanim snagama RH.
