vojno odlučivanje, analitički proces vojnoga donošenja odluka. Provodi se kroz određeni broj strukturiranih koraka, a pomaže zapovjedniku i stožeru u procesu planiranja. Vojno odlučivanje istodobno je i znanost i umijeće. Naime, mnogi aspekti voj. operacija (brzina kretanja, potrošnja goriva, učinci oružja) mjerljivi su, te pripadaju području znanosti o ratovanju, dok ostali aspekti (utjecaj vođenja, složenost operacija, neizvjesnost, slučajnost, sreća) pripadaju umijeću ratovanja. Vojno odlučivanje može se provoditi potpunom ili skraćenom metodom. Odlučivanje potpunom metodom primjenjuje se kada ima dovoljno vremena za odgovarajuće planiranje i dostatnu potporu stožera kako bi se temeljito ispitali mnogobrojni mogući slučajevi (scenariji) vlastitog i neprijateljskoga djelovanja. Ono se tipično javlja pri izradbi operativnih planova, planiranju potpuno novih misija, tijekom produljenih djelovanja ili tijekom uvježbavanja stožera. Odlučivanje skraćenom metodom obuhvaća iste postupke kao i potpuna metoda, ali s manje pojedinosti i u kraćem vremenu. U Oružanim snagama RH u obje se navedene metode proces odlučivanja prati i provodi kroz sedam koraka: 1. prijam i razumijevanje zadaće, 2. raščlamba zadaće, 3. razvoj inačica djelovanja, 4. raščlamba inačica djelovanja (ratna igra), 5. usporedba inačica djelovanja, 6. odobrenje inačice djelovanja (donošenje odluke), 7. izradba i izdavanje zapovijedi. Na svim razinama voj. odlučivanja postupak je isti, ali se razlikuje po načinu prijama smjernica ili zadaće, unutarnjoj organizaciji stožera u procesu voj. odlučivanja i broju sudionika, vremenu odlučivanja i odabranoj metodi te načinu prenošenja odluke na podređene.
